1. Odakle interesovanje i ljubav prema reli sportu i kako ste se upustili u celu priču?
Auto klub MM Power, je osnovan u znak sećanja na našeg velikog drugara, prijatelja i vrhuskog sportistu, Mirka Martinovića. Igor Sosko, Neša - Nešon, Žika-Pljeskavica i ja smo pokrenuli celu priču, a kasnije se ekipi pridružio i Staniša Lazarac, naš prijatelj i takođe veliki “ludak” za trke! U novembru 2009. god. konačno smo osnovali AK MM Power. Vrlo brzo smo shvatili da cela ekipa želi na sve načine da pomogne afirmaciji relija i zato vrlo svesno rešavamo da preuzmemo inicijativu u posrnulom auto sportu. 2010. godine smo organizovali I Beogradski reli - Memorijal Mirko Martinović, pokazali da imamo rekao bih pre svega hrabrosti, za takav poduhvat. Taj reli je bio dokaz da može nešto da se uradi i samo entuzijazmom, ali smo ubrzo shvatili da pored entuzijazma moramo sticati i znanje, a s njim nekako ide i iskustvo. Znate kako kažu, nijedan brzinac, nijedan reli nije isti, svaki kilometer trke je novo iskustvo. To važi i za takmičare, a verujte i za organizatore! Motiv više za napredak je bila i činjenica da je 2010. godina bila korak unazad za auto sport u Srbiji, a iskreno govoreći jedine svetle tačke te sezone su bila upravo dostignuća i akcije MM Power i takođe novoosnovanog, Užice rally team- a. Odvajanjem saveza i nastankom SAS- a, ostali smo mi i URT kao nosioci reli šampionata u Srbiji. Moram da dodam da je Užice RallyTeam dosta pomogao u organizovanju i obuci novih sudija, koji sjajno rade nekoliko godina unazad, razbijajući “mitove” o nekadašnjim funkcionerima koji, iskreno (čast izuzecima stare garde), ovim sadašnjim nisu do kolena po znanju, profesionalizmu i entuzijazmu! Osim toga, oni su vratili reli u Užice, uradili bezbroj stvari za afarmaciju reli sporta u celom tom kraju, pa bi konačno bio red i da im tamošnje vlasti konačno malo pripomognu u sledećoj sezoni…
Auto klub MM Power, je osnovan u znak sećanja na našeg velikog drugara, prijatelja i vrhuskog sportistu, Mirka Martinovića. Igor Sosko, Neša - Nešon, Žika-Pljeskavica i ja smo pokrenuli celu priču, a kasnije se ekipi pridružio i Staniša Lazarac, naš prijatelj i takođe veliki “ludak” za trke! U novembru 2009. god. konačno smo osnovali AK MM Power. Vrlo brzo smo shvatili da cela ekipa želi na sve načine da pomogne afirmaciji relija i zato vrlo svesno rešavamo da preuzmemo inicijativu u posrnulom auto sportu. 2010. godine smo organizovali I Beogradski reli - Memorijal Mirko Martinović, pokazali da imamo rekao bih pre svega hrabrosti, za takav poduhvat. Taj reli je bio dokaz da može nešto da se uradi i samo entuzijazmom, ali smo ubrzo shvatili da pored entuzijazma moramo sticati i znanje, a s njim nekako ide i iskustvo. Znate kako kažu, nijedan brzinac, nijedan reli nije isti, svaki kilometer trke je novo iskustvo. To važi i za takmičare, a verujte i za organizatore! Motiv više za napredak je bila i činjenica da je 2010. godina bila korak unazad za auto sport u Srbiji, a iskreno govoreći jedine svetle tačke te sezone su bila upravo dostignuća i akcije MM Power i takođe novoosnovanog, Užice rally team- a. Odvajanjem saveza i nastankom SAS- a, ostali smo mi i URT kao nosioci reli šampionata u Srbiji. Moram da dodam da je Užice RallyTeam dosta pomogao u organizovanju i obuci novih sudija, koji sjajno rade nekoliko godina unazad, razbijajući “mitove” o nekadašnjim funkcionerima koji, iskreno (čast izuzecima stare garde), ovim sadašnjim nisu do kolena po znanju, profesionalizmu i entuzijazmu! Osim toga, oni su vratili reli u Užice, uradili bezbroj stvari za afarmaciju reli sporta u celom tom kraju, pa bi konačno bio red i da im tamošnje vlasti konačno malo pripomognu u sledećoj sezoni…
2. Sezona 2013 je iza nas, kako komentarišete proteklu sezonu?
Iako generalno gledano vrlo teška, zahtevna sa svih stanovišta, za nas kao klub je minula sezona bila odlična! IV Bgd. reli je sa sigurnošću tvrdim bio najposećeniji reli u regionu, čak 42 posade, 10 iz hrvatske. Uveli smo i kružni noćni brzinac na Košutnjaku koji je ocenjen od svih kao veliki ispit zrelosti za nas kao organizatore i dokazali da smo sada, pored tog entuzijazma koji nas nosi godinama kroz reli, sazreli i znanjem, stručnošću, organizaciono, dakle u svim aspektima koje čine organizaciju tako kompleksnom. Koliko je recimo zahtevan bio taj noćni kruzni brzinac, dovoljno govori podatak da smo imali u jednom trenutku čak 8 posada istovremeno na brzinskom ispitu!
Što se takmičarskog dela tiče, odbranili smo klupsku titulu u reliju, na brdskim stazamo smo trećeplasirani, a relativno iznenađenje i za nas same je osvajanje titule na kružnim stazama. Dakle, može se reći uspešna sezona je iza nas, ali utisak kvari neodržani Srbija reli, ostaje veliki žal zbog toga. Najgore od svega je, što smo reli spremili kao nikada do sada, ali eto splet nekih čudnih okolnosti, uz nerazumevanje pojedinih struktura za reli sport, doveli su do tog katastrofalnog ishoda. Jedini je “problem” što smo mi iz MM power- a rešeni da taj reli već naredne sezone napravimo kako treba, jer ovo je tim ljudi koji nikada ne beži od izazova, ali i odgovornosti!
3. U 2013 se stvorila ideja saradnje sa HAKS-om, je li postoje neke nove ideje?
Ideja za saradnju stvorena je 2012. godine na Reliju Santa Domenika, gde smo učestvovali i shvatili da hrvatski vozači žele da voze kod nas. U saradnji sa AMSS i SAS-om poslali smo dopis HAKS-u za “reciprocitet”- jedno naše takmičenje za jedno njihovo. Nažalost, dobili smo najzahtevinije takmičenje HAKS-a, Kroacija reli koji je bodovan za ERC, pa se malo naših posada odazvalo, ali hrabri činjenica da je 8 srpskih posada učestvovalo na ERC šampionatu. Naredne godine u kalendar najverovatnije uvrštavamo reli u Kumrovcu za Šampionat Srbije, pošto je sličan našem BGD reliju, a i kilometarski je dosta blizi. Takođe smo u pregovorima sa BIHAMK i sa slovenačkim Savezom da uđu u zajedničku organizaciju trka u regiji, jer je ovo po nama jedino rešenje za boljitak auto sporta.
4. Znamo da ste praktično jedini organizatori relija u Srbiji, kakvi su planovi za sledeću sezonu?
Plan sam delom izneo u prethodnom odgovoru, ovde još da dodam, da kao nosioci prvenstva, uz ljude iz Užica, želimo da edukujemo i još približimo auto sport pre svega novim snagama, deci koja ne znaju da auto sport u Srbiji postoji. Želimo da sav entuzijazam i znanje sticano godinama prenesemo na edukaciju novih sudijskih kadrova i pozovemo sve koji žele da pomognu da auto sport vratimo na stare staze slave, kada je na reliju bilo po 80 posada. Nije nemoguće, sve se u životu može, samo je potrebno mnogo ljubavi i odricanja :)
5. Da li bi ste podržali i pomogli neke nove organizatore relija u Srbiji?
Što se tiče pomoći uvek smo tu, evo i javnog poziva, ekipa MM Power uz slobodno mogu reći i URT-a pomoći će svakom novom organizatoru, u logistici, pravljenju itinerera, pravilnika...
Pokušavamo da privučemo nove organizatore u čemu je Užice reli team za 2014 uspeo, videćete kada izađe konačni kalendar, radimo na tome, ali mi se čini da je sve manje ljudi koji žele da se uhvate u koštac sa problemima. Poznata je ta srpska osobina da se kritikuje, a da mali broj želi da dokaže da može i zna bolje. Sada kada nemamo konkurenciju, plašimo se da ne krenemo da stagniramo. Zato bismo voleli i nove izazove i jaku konkurenciju, pa kao nekada što je bilo - da ima više organizatora od potrebnog broja takmičenja u sezoni, a onda oni najslabiji i najnepouzdaniji organizatori ispadaju iz igre!
6. Kako komentarišete trenutno stanje u auto sportu?
Na ovo pitanje bih odgovorio jednostavno - Money talk! Klubovi nemaju novca da isprate takmičare, dosta se promenio odnos takmičar – sponzor, sada nije dovoljno zalepiti nalepnicu na auto i tako ispuniti svoje obaveze. Sponzori žele pažnju TV, novina, svih mogućih medija, praćenja po društvenim mrežama, itd... Primer Dušan Borković i NIS. Naši klubovi su organizovani i dalje na principu “od danas do sutra”, nemamo novih automobila, što je veliki, tačnije najveći problem. Takmičari su nezadovoljni, smatraju da je problem što imamo dva saveza, po meni to je samo površno gledanje stvari, dva saveza odlično funkcionišu (npr. skoro je SAS potpisao za takmičare iz SAKS -a da idu na trening vožnju u Italiju, razumese besplatno), bez ikakvih problema i bilo kakve sujete. Nikome nije zabranjeno da vozi u oba saveza, barem što se tiče nas u SAS- u. Priča s dva saveza je suštinski dobra stvar jer imate više takmičenja, više izbora, ali je problem što se to dešava u opštoj besparici. Veći problem po meni je slaba zastupljenost u medijima nego postojanje dva saveza! Zato za sledeću godinu pokušavamo da napravimo emisiju koja će se baviti isključivo auto sportom. Iskreno rečeno, onako narodski, stanje bi bilo verovatno daleko bolje da se svi bavimo svojim poslom i klubom, a ne da gledamo u tuđe dvorište i smejemo se kad komšiji crkne krava!
7. Gotovo pola vozača relija vozi za vas, u čemu je tajna?
Nema tajne, ima malo klubova koji se takmiče, mi smo u auto sportu preko 20 godina, Igor i ja smo bivši takmičari, Nešon je bio tu uvek uz nas, a za Lazarca mnogi i ne znaju koliko trka u životu ima iza sebe i to na kakvim sve pozicijama u timu! Zbog svega toga imamo sjajan odnos s kolegama, pri tom smo ljudi od reči i trudimo se da ispunimo ono što smo obećali! Ne bih nikoga da uvredim, ali ”kostur” naše ekipe se realno sastoji od pet takmičara: Živko Gajić, Yovana Jovanović, Mile Cvjetićanin, Nenad Vićentić i Staniša Lazarac.
8. Učestvujete na mnogim takmicenjima u Hrvatskoj i Bugarskoj, koja je razlika u odnosu na Srbiju?
Razlika je u novcu i zaposlenima na takmičenju. Na takmičenja na koje smo odlazili, na samom reliju je radilo izmedju 500- 800 ljudi, od toga imate preko 30 glavnih ljudi i “bezbroj” koordinatora, radnika, itd… Budžeti su im preko 100.000 eur. Kod nas verovali ili ne, pored ove petorice stalnih “odgovornih”, teško mi je da se setim imena šestog coveka! Pored toga, uz tu petoricu koji vode i rade sve, u Srbiji na reliju radi između 80-100 ljudi, računajući tu i sudije, pomoćnike, pa čak i redare. Nas vadi samo velika ljubav i što nikada nismo bili sujetni, znamo da mnogo još treba da učimo, da je auto sport živa stvar, da svaki savet nekog iskusnijeg znači, kao i da ne mogu baš sve stvari da se predvide. Trudimo se i nadamo se, da ćemo sledeće godine napravimo bar korak dalje. Za sada je to ulaganje u ljudstvo, a posle novac za organizovanje, jer verujte na reč, sada i da imamo novac bio bi problem s kadrovima! Kažu svi lako ćeš platiti parama sve koji rade na reliju, ali ne razumeju da neko ko dođe da radi na reli, mora da voli i pre svega razume ovo mnogo više od gledanja kroz tamo neku dnevnicu!
9. Šta još imate da kažete za kraj?
Želeo bih da 2014, bude godina procvata auto sporta, da planove koje imamo ostvarimo. Znam da sada zvučim kao klinac koji zadivljeno nabraja Deda mrazu sve svoje želje, ali relano bićemo zadovoljni ako svi na kraju naredne sezone - takmičari, sudije, funkcioneri i publika - budu daleko zadovoljniji nego što su to na kraju 2013!
Branislav Pijević Rally Magazin Team
AK. M.M. Power
Iako generalno gledano vrlo teška, zahtevna sa svih stanovišta, za nas kao klub je minula sezona bila odlična! IV Bgd. reli je sa sigurnošću tvrdim bio najposećeniji reli u regionu, čak 42 posade, 10 iz hrvatske. Uveli smo i kružni noćni brzinac na Košutnjaku koji je ocenjen od svih kao veliki ispit zrelosti za nas kao organizatore i dokazali da smo sada, pored tog entuzijazma koji nas nosi godinama kroz reli, sazreli i znanjem, stručnošću, organizaciono, dakle u svim aspektima koje čine organizaciju tako kompleksnom. Koliko je recimo zahtevan bio taj noćni kruzni brzinac, dovoljno govori podatak da smo imali u jednom trenutku čak 8 posada istovremeno na brzinskom ispitu!
Što se takmičarskog dela tiče, odbranili smo klupsku titulu u reliju, na brdskim stazamo smo trećeplasirani, a relativno iznenađenje i za nas same je osvajanje titule na kružnim stazama. Dakle, može se reći uspešna sezona je iza nas, ali utisak kvari neodržani Srbija reli, ostaje veliki žal zbog toga. Najgore od svega je, što smo reli spremili kao nikada do sada, ali eto splet nekih čudnih okolnosti, uz nerazumevanje pojedinih struktura za reli sport, doveli su do tog katastrofalnog ishoda. Jedini je “problem” što smo mi iz MM power- a rešeni da taj reli već naredne sezone napravimo kako treba, jer ovo je tim ljudi koji nikada ne beži od izazova, ali i odgovornosti!
3. U 2013 se stvorila ideja saradnje sa HAKS-om, je li postoje neke nove ideje?
Ideja za saradnju stvorena je 2012. godine na Reliju Santa Domenika, gde smo učestvovali i shvatili da hrvatski vozači žele da voze kod nas. U saradnji sa AMSS i SAS-om poslali smo dopis HAKS-u za “reciprocitet”- jedno naše takmičenje za jedno njihovo. Nažalost, dobili smo najzahtevinije takmičenje HAKS-a, Kroacija reli koji je bodovan za ERC, pa se malo naših posada odazvalo, ali hrabri činjenica da je 8 srpskih posada učestvovalo na ERC šampionatu. Naredne godine u kalendar najverovatnije uvrštavamo reli u Kumrovcu za Šampionat Srbije, pošto je sličan našem BGD reliju, a i kilometarski je dosta blizi. Takođe smo u pregovorima sa BIHAMK i sa slovenačkim Savezom da uđu u zajedničku organizaciju trka u regiji, jer je ovo po nama jedino rešenje za boljitak auto sporta.
4. Znamo da ste praktično jedini organizatori relija u Srbiji, kakvi su planovi za sledeću sezonu?
Plan sam delom izneo u prethodnom odgovoru, ovde još da dodam, da kao nosioci prvenstva, uz ljude iz Užica, želimo da edukujemo i još približimo auto sport pre svega novim snagama, deci koja ne znaju da auto sport u Srbiji postoji. Želimo da sav entuzijazam i znanje sticano godinama prenesemo na edukaciju novih sudijskih kadrova i pozovemo sve koji žele da pomognu da auto sport vratimo na stare staze slave, kada je na reliju bilo po 80 posada. Nije nemoguće, sve se u životu može, samo je potrebno mnogo ljubavi i odricanja :)
5. Da li bi ste podržali i pomogli neke nove organizatore relija u Srbiji?
Što se tiče pomoći uvek smo tu, evo i javnog poziva, ekipa MM Power uz slobodno mogu reći i URT-a pomoći će svakom novom organizatoru, u logistici, pravljenju itinerera, pravilnika...
Pokušavamo da privučemo nove organizatore u čemu je Užice reli team za 2014 uspeo, videćete kada izađe konačni kalendar, radimo na tome, ali mi se čini da je sve manje ljudi koji žele da se uhvate u koštac sa problemima. Poznata je ta srpska osobina da se kritikuje, a da mali broj želi da dokaže da može i zna bolje. Sada kada nemamo konkurenciju, plašimo se da ne krenemo da stagniramo. Zato bismo voleli i nove izazove i jaku konkurenciju, pa kao nekada što je bilo - da ima više organizatora od potrebnog broja takmičenja u sezoni, a onda oni najslabiji i najnepouzdaniji organizatori ispadaju iz igre!
6. Kako komentarišete trenutno stanje u auto sportu?
Na ovo pitanje bih odgovorio jednostavno - Money talk! Klubovi nemaju novca da isprate takmičare, dosta se promenio odnos takmičar – sponzor, sada nije dovoljno zalepiti nalepnicu na auto i tako ispuniti svoje obaveze. Sponzori žele pažnju TV, novina, svih mogućih medija, praćenja po društvenim mrežama, itd... Primer Dušan Borković i NIS. Naši klubovi su organizovani i dalje na principu “od danas do sutra”, nemamo novih automobila, što je veliki, tačnije najveći problem. Takmičari su nezadovoljni, smatraju da je problem što imamo dva saveza, po meni to je samo površno gledanje stvari, dva saveza odlično funkcionišu (npr. skoro je SAS potpisao za takmičare iz SAKS -a da idu na trening vožnju u Italiju, razumese besplatno), bez ikakvih problema i bilo kakve sujete. Nikome nije zabranjeno da vozi u oba saveza, barem što se tiče nas u SAS- u. Priča s dva saveza je suštinski dobra stvar jer imate više takmičenja, više izbora, ali je problem što se to dešava u opštoj besparici. Veći problem po meni je slaba zastupljenost u medijima nego postojanje dva saveza! Zato za sledeću godinu pokušavamo da napravimo emisiju koja će se baviti isključivo auto sportom. Iskreno rečeno, onako narodski, stanje bi bilo verovatno daleko bolje da se svi bavimo svojim poslom i klubom, a ne da gledamo u tuđe dvorište i smejemo se kad komšiji crkne krava!
7. Gotovo pola vozača relija vozi za vas, u čemu je tajna?
Nema tajne, ima malo klubova koji se takmiče, mi smo u auto sportu preko 20 godina, Igor i ja smo bivši takmičari, Nešon je bio tu uvek uz nas, a za Lazarca mnogi i ne znaju koliko trka u životu ima iza sebe i to na kakvim sve pozicijama u timu! Zbog svega toga imamo sjajan odnos s kolegama, pri tom smo ljudi od reči i trudimo se da ispunimo ono što smo obećali! Ne bih nikoga da uvredim, ali ”kostur” naše ekipe se realno sastoji od pet takmičara: Živko Gajić, Yovana Jovanović, Mile Cvjetićanin, Nenad Vićentić i Staniša Lazarac.
8. Učestvujete na mnogim takmicenjima u Hrvatskoj i Bugarskoj, koja je razlika u odnosu na Srbiju?
Razlika je u novcu i zaposlenima na takmičenju. Na takmičenja na koje smo odlazili, na samom reliju je radilo izmedju 500- 800 ljudi, od toga imate preko 30 glavnih ljudi i “bezbroj” koordinatora, radnika, itd… Budžeti su im preko 100.000 eur. Kod nas verovali ili ne, pored ove petorice stalnih “odgovornih”, teško mi je da se setim imena šestog coveka! Pored toga, uz tu petoricu koji vode i rade sve, u Srbiji na reliju radi između 80-100 ljudi, računajući tu i sudije, pomoćnike, pa čak i redare. Nas vadi samo velika ljubav i što nikada nismo bili sujetni, znamo da mnogo još treba da učimo, da je auto sport živa stvar, da svaki savet nekog iskusnijeg znači, kao i da ne mogu baš sve stvari da se predvide. Trudimo se i nadamo se, da ćemo sledeće godine napravimo bar korak dalje. Za sada je to ulaganje u ljudstvo, a posle novac za organizovanje, jer verujte na reč, sada i da imamo novac bio bi problem s kadrovima! Kažu svi lako ćeš platiti parama sve koji rade na reliju, ali ne razumeju da neko ko dođe da radi na reli, mora da voli i pre svega razume ovo mnogo više od gledanja kroz tamo neku dnevnicu!
9. Šta još imate da kažete za kraj?
Želeo bih da 2014, bude godina procvata auto sporta, da planove koje imamo ostvarimo. Znam da sada zvučim kao klinac koji zadivljeno nabraja Deda mrazu sve svoje želje, ali relano bićemo zadovoljni ako svi na kraju naredne sezone - takmičari, sudije, funkcioneri i publika - budu daleko zadovoljniji nego što su to na kraju 2013!
Branislav Pijević Rally Magazin Team
AK. M.M. Power