1. Kako si ušao u svet auto sporta?
- U svet auto sporta sam ušao 1999. godine i to sa kartingom. Dok je naša zemlja bila bombardovana, ja sam za to vreme bio u Atini. Nedaleko od moje kuće se nalazila jedna karting staza, gde sam sa porodicom često išao. Vremenom, uspeo sam da budem brži od moje braće, sa kojima sam inače bio u Atini. I tu se rodila ta ljubav za auto sportom. Videvši da posedujem neki talenat za brzinu, moj otac me je iznenadio kad sam se vratio u Beograd sa kupovinom novog kartinga. Nakon toga sam odlučio da se oprobam u šampionatu u kartingu.
- U svet auto sporta sam ušao 1999. godine i to sa kartingom. Dok je naša zemlja bila bombardovana, ja sam za to vreme bio u Atini. Nedaleko od moje kuće se nalazila jedna karting staza, gde sam sa porodicom često išao. Vremenom, uspeo sam da budem brži od moje braće, sa kojima sam inače bio u Atini. I tu se rodila ta ljubav za auto sportom. Videvši da posedujem neki talenat za brzinu, moj otac me je iznenadio kad sam se vratio u Beograd sa kupovinom novog kartinga. Nakon toga sam odlučio da se oprobam u šampionatu u kartingu.
2. Prva trka u životu bila je?
Prva trka mi je bila te 1999. godine, na carinskom terminalu kod kvantaške pijace. To je bila trka za šampionat Jugoslavije u kartingu. Sećam se da sam došao tamo i šokirao se koliko nemam pojma. Tu sam imao i vatreno krštenje, jer sam uspeo da izletim i udarim u jedino drvo na stazi i potpuno uništim karting. I pored toga, znao sam da je to sport kojim bi želeo da se bavim...
3. Najdraža disciplina?
Teško je za trkača reći koja mu je najdraža disciplina. Nama je želja samo da vozimo nešto. Svaka disciplina kod vozača isopoljava drugačije uzbuđenje, ali ako bih morao da izdvojim neku disciplinu to bi bio rally, jer je ceo koncept ove discipline jako kompleksan i zahtevan. Od vozača i cele posade se očekuje da imaju dobru komunikaciju, da budu dobri mehaničari, da znaju gde je ta fina granica koja je potrebna za ostvarivanje najvišeg rezultata, itd.
4. Kako komentarišeš trenutno stanje u auto sportu?
Nažalost, ne bih mogao da kažem da sam srećan trenutnom situacijom u auto sportu, pre svega zbog postojanja dva saveza. Auto sport je disciplina u izumiranju, ali ne mislim da će umreti. Auto sport je pre svega postoji kao vid marketinškog, odnosno promotivnog sredstva za kompanije. Dakle, moramo da shvatimo da mi postojimo zbog njih, a ne oni zbog nas. Na toj osnovi, auto sport može da živi i mogu da se nađu sredstva za oporavak kompletnog auto sporta. Uzmimo primer Duce Borkovica, koji je najbolji primer kako pojedinac može da vrši promociju kompletnog auto sporta i smatram da svi trkači iz Srbije treba da mu budu zahvalni, jer im je otvorio vrata ka drugim kompanijama koje sad možda i budu zainteresovane da ulažu u auto sport. Pored promocije sporta, sigurno bi moralo da dođe do promene koncepta saveza i načina na koji se sport do sada vodio i delegirao, ali to je tema koja zahteva mnogo više vremena i mnogo više reči.
5. Šta bi želeo da voziš, a nisi?
Svakako želeo bih voziti najviši vid takmičenja u bilo kojoj disciplini. Tu pre svega mislim na WTCC i WRC, mada ni ERC ne bi bio tako loš :)
Ovo je stvar o kojoj baš često razmišljam i mislim da pravi odgovor je, da bih želeo da se oprobam u svim disciplinama najvišeg ranga. Uzeo bih Sebastiana Loeba kao primer čoveka koji ima potrebu da se dokaže u bukalno svim disciplinama auto sporta.
6. Regionalno rally prvenstvo, da ili ne?
Apsolutno sam za regionalno prvenstvo i za formiranje novog rukovodećeg organa za organizaciju i praćenje ovog prvenstva. Istina je da bi, kratkoročno, ovakav vid takmičara ugušilio male timove, ali sam siguran da bi to dugoročno dovelo do formiranja pravih trkačkih timova, koji bi poslovali kao firme i zarađivali kroz prodaju trkačkih automobila, delova, sponzora, itd. Takođe, ovako takmičenje bi privuklo mnogo sponzora koji imaju interesa da budu viđeni na regionalnom nivou.
7. Kraj sezone se bliži, je li imaš planove za sledeću?
Nažalost, moja trkačka karijera je trenutno na stendbaju, zbog pre svega poslovnih okolnosti kojima sam trenutno preokupiran, tako da za sledeću sezonu nemam još nikakve planove. Već dugo razmišljam o konceptu i pronalaženju velikog partnera sa kojim bih odlučio šta je to, odnosno koje takmičenje i disciplina, gde bi oni najbolje mogli da budu marketinški ispraćeni i da to bude osnova za odluku šta bih vozio. Za sada nisam pronašao takvog partnera, ali se ne predajem. Mogu samo reći da mi trenutno nije želja da vozim u Srbiji, već sam fokusiran na pronalaženje poslovnog partnera za izlazak na evropska takmičenja.
8. Šta još imaš da kažes za kraj?
Iskreno se nadam da će budućnost moje karijere biti berićetnija nego ova trenutno. Što se planova tiče, trenutno ih nemam, ali kao što sam već rekao prvi korak je pronalaženje dobrog i jakog poslovnog partnera ili sponzora, čiji će interes biti promocija kroz auto sport. Posle, odlučiti se šta voziti, mislim da je lakši deo.
Imam da kažem da sam jako srećan što ste pokrenuli ovaj sajt i da podržavam sve ljude koji žele da promovišu ovaj naš sport. Siguran sam, da je to pravi put da reli i uopšte auto sport, dođe do svih onih koji nisu informisani o dešavanjima na kružnim, brdskim i reli stazama širom naše zemlje.
Nama ostaje da mu se zahvalimo na izdvojenom vremenu i da mu poželimo da ispuni svoje planove.
RallyMagazin Team
Prva trka mi je bila te 1999. godine, na carinskom terminalu kod kvantaške pijace. To je bila trka za šampionat Jugoslavije u kartingu. Sećam se da sam došao tamo i šokirao se koliko nemam pojma. Tu sam imao i vatreno krštenje, jer sam uspeo da izletim i udarim u jedino drvo na stazi i potpuno uništim karting. I pored toga, znao sam da je to sport kojim bi želeo da se bavim...
3. Najdraža disciplina?
Teško je za trkača reći koja mu je najdraža disciplina. Nama je želja samo da vozimo nešto. Svaka disciplina kod vozača isopoljava drugačije uzbuđenje, ali ako bih morao da izdvojim neku disciplinu to bi bio rally, jer je ceo koncept ove discipline jako kompleksan i zahtevan. Od vozača i cele posade se očekuje da imaju dobru komunikaciju, da budu dobri mehaničari, da znaju gde je ta fina granica koja je potrebna za ostvarivanje najvišeg rezultata, itd.
4. Kako komentarišeš trenutno stanje u auto sportu?
Nažalost, ne bih mogao da kažem da sam srećan trenutnom situacijom u auto sportu, pre svega zbog postojanja dva saveza. Auto sport je disciplina u izumiranju, ali ne mislim da će umreti. Auto sport je pre svega postoji kao vid marketinškog, odnosno promotivnog sredstva za kompanije. Dakle, moramo da shvatimo da mi postojimo zbog njih, a ne oni zbog nas. Na toj osnovi, auto sport može da živi i mogu da se nađu sredstva za oporavak kompletnog auto sporta. Uzmimo primer Duce Borkovica, koji je najbolji primer kako pojedinac može da vrši promociju kompletnog auto sporta i smatram da svi trkači iz Srbije treba da mu budu zahvalni, jer im je otvorio vrata ka drugim kompanijama koje sad možda i budu zainteresovane da ulažu u auto sport. Pored promocije sporta, sigurno bi moralo da dođe do promene koncepta saveza i načina na koji se sport do sada vodio i delegirao, ali to je tema koja zahteva mnogo više vremena i mnogo više reči.
5. Šta bi želeo da voziš, a nisi?
Svakako želeo bih voziti najviši vid takmičenja u bilo kojoj disciplini. Tu pre svega mislim na WTCC i WRC, mada ni ERC ne bi bio tako loš :)
Ovo je stvar o kojoj baš često razmišljam i mislim da pravi odgovor je, da bih želeo da se oprobam u svim disciplinama najvišeg ranga. Uzeo bih Sebastiana Loeba kao primer čoveka koji ima potrebu da se dokaže u bukalno svim disciplinama auto sporta.
6. Regionalno rally prvenstvo, da ili ne?
Apsolutno sam za regionalno prvenstvo i za formiranje novog rukovodećeg organa za organizaciju i praćenje ovog prvenstva. Istina je da bi, kratkoročno, ovakav vid takmičara ugušilio male timove, ali sam siguran da bi to dugoročno dovelo do formiranja pravih trkačkih timova, koji bi poslovali kao firme i zarađivali kroz prodaju trkačkih automobila, delova, sponzora, itd. Takođe, ovako takmičenje bi privuklo mnogo sponzora koji imaju interesa da budu viđeni na regionalnom nivou.
7. Kraj sezone se bliži, je li imaš planove za sledeću?
Nažalost, moja trkačka karijera je trenutno na stendbaju, zbog pre svega poslovnih okolnosti kojima sam trenutno preokupiran, tako da za sledeću sezonu nemam još nikakve planove. Već dugo razmišljam o konceptu i pronalaženju velikog partnera sa kojim bih odlučio šta je to, odnosno koje takmičenje i disciplina, gde bi oni najbolje mogli da budu marketinški ispraćeni i da to bude osnova za odluku šta bih vozio. Za sada nisam pronašao takvog partnera, ali se ne predajem. Mogu samo reći da mi trenutno nije želja da vozim u Srbiji, već sam fokusiran na pronalaženje poslovnog partnera za izlazak na evropska takmičenja.
8. Šta još imaš da kažes za kraj?
Iskreno se nadam da će budućnost moje karijere biti berićetnija nego ova trenutno. Što se planova tiče, trenutno ih nemam, ali kao što sam već rekao prvi korak je pronalaženje dobrog i jakog poslovnog partnera ili sponzora, čiji će interes biti promocija kroz auto sport. Posle, odlučiti se šta voziti, mislim da je lakši deo.
Imam da kažem da sam jako srećan što ste pokrenuli ovaj sajt i da podržavam sve ljude koji žele da promovišu ovaj naš sport. Siguran sam, da je to pravi put da reli i uopšte auto sport, dođe do svih onih koji nisu informisani o dešavanjima na kružnim, brdskim i reli stazama širom naše zemlje.
Nama ostaje da mu se zahvalimo na izdvojenom vremenu i da mu poželimo da ispuni svoje planove.
RallyMagazin Team