Pa došlo je vrijeme da napišem i završni komentar ovogodišnjeg Dakara. Najveća rally-raid utrka na svijetu završila je kako i priliči takvom sportskom događaju, grandioznu svečanost proglašenja pobjednika i konačni mimohod svih koji su završili utrku uživo je propratilo na desetke tisuća gledatelja. Uz male ekrane i raznorazne web portale taj se broj penje na nekoliko desetaka možda i stotina miliona duša. Rally Dakar je ipak najznačajniji globalni sportski događaj u januaru i sigurno najgledanija oktanska utrka na svijetu.
Prijenos i praćenje utrke kroz tv reportaže i dnevne izvještaje, u udarnim informativnim emisijama vrti se u dvjestotinjak zemalja svijeta. Brojevi koji pokazuju koliki je interes u svijetu za tu utrku zvuče gotovo nevjerojatno. Ali budimo realni, da li poznajete ijednu osobu koja ne pati od Alshajmera ili neke druge mentalne bolesti da nije čula za rally Dakar?!?! Adrenalin, fama, tragedija, drama, show i sportski aspekt koji okružuju Dakar rally jednostavno nikog ne ostavljaju ravnodušnim, otuda toliki interes za tu utrku.
Uglavnom, svaki dan utrke, a ima ih petnaestak, donosi neku priču koja je dovoljno interesantna da bude spomenuta u svim medijima. Sportske rubrike, zanimljivosti, kurioziteti, ekstremi... Ma u bilo kojoj rubrici bilo koje informativne ili mozaične emisije, u bilo kojoj zemlji svijeta, Dakar svaki dan svojeg trajanja može biti spomenut na neki orginalan i interesantan način, jer svaki dan utrke priča je za sebe. Jednostavno ne postoji ništa slično na svijetu da tako dugo traje i donosi toliko zanimljivosti. Motocikli, quadovi, automobili i kamioni. Svaka od četiri kategorije nosi toliko toga o čemu se može, pisati i izvještavati da jednostavno nije potrebna nikakva reklama, Dakar i svo ono što se događa na njemu je samo sebi reklama. Stotine miliona koje se okrenu kroz tu utrku još su samo jedan od razloga zbog kojeg je utrka u tolikoj žiži interesovanja. Gdje je veliki novac tu su i svijetla medija. Spektar učesnika na utrci je također bizaran. Ima tu svega, od postolara, preko profesora, doktora, profesionalnih sportaša, bivših olimpijskih pobjednika, svjetskih rekordera, estradnih zvijezda, prijestolonasljednika, prinčeva, ponekog mentalnog bolesnika sa blažom dijagnozom, do potpuno prosječnih ljudi, koji nekoliko godina štede sav novac koji zarade i onda još dignu kredit da bi mogli nastupiti na utrci. Svakako treba spomenuti da nakon utke nekoliko slijedećih godina taj isti kredit vraćaju. Uglavnom jedinstvenost Dakara i njegovih učesnika nije upitna ona je glavno obilježje te utrke.
Uglavnom, svaki dan utrke, a ima ih petnaestak, donosi neku priču koja je dovoljno interesantna da bude spomenuta u svim medijima. Sportske rubrike, zanimljivosti, kurioziteti, ekstremi... Ma u bilo kojoj rubrici bilo koje informativne ili mozaične emisije, u bilo kojoj zemlji svijeta, Dakar svaki dan svojeg trajanja može biti spomenut na neki orginalan i interesantan način, jer svaki dan utrke priča je za sebe. Jednostavno ne postoji ništa slično na svijetu da tako dugo traje i donosi toliko zanimljivosti. Motocikli, quadovi, automobili i kamioni. Svaka od četiri kategorije nosi toliko toga o čemu se može, pisati i izvještavati da jednostavno nije potrebna nikakva reklama, Dakar i svo ono što se događa na njemu je samo sebi reklama. Stotine miliona koje se okrenu kroz tu utrku još su samo jedan od razloga zbog kojeg je utrka u tolikoj žiži interesovanja. Gdje je veliki novac tu su i svijetla medija. Spektar učesnika na utrci je također bizaran. Ima tu svega, od postolara, preko profesora, doktora, profesionalnih sportaša, bivših olimpijskih pobjednika, svjetskih rekordera, estradnih zvijezda, prijestolonasljednika, prinčeva, ponekog mentalnog bolesnika sa blažom dijagnozom, do potpuno prosječnih ljudi, koji nekoliko godina štede sav novac koji zarade i onda još dignu kredit da bi mogli nastupiti na utrci. Svakako treba spomenuti da nakon utke nekoliko slijedećih godina taj isti kredit vraćaju. Uglavnom jedinstvenost Dakara i njegovih učesnika nije upitna ona je glavno obilježje te utrke.
U bivacu nakon svake etape može vam se desiti da jednu večer sjedite za stolom i jedete u društvu milijardera ili učitelja koji predaje u osnovnoj školi. Svi jedemo istu hranu, sjedimo na jednako tvrdoj drvenoj klupi za istim stolom. Tuširamo se pod istim tuševima i gledamo u isto ogledalo dok se brijemo ili peremo zube. Mislim da to možete doživjeti samo na toj utrci. Zato je Dakar specifičan i zato se na njemu svi nekako zbliže i obostrano cijene bez obzira na status, imovinsko stanje, porijeklo ili profesiju kojom se inače bave. "Svi smo mi Dakar" je popularna uzrečica koju s ponosom voli izgovoriti svaki učesnik utrke. Zbog toga se bol, patnja, stradavanja, ozlijeđivanja i sve ono teško i loše što ta utrka nosi sa sobom puno lakše podnosi. Isto tako niti na jednoj drugoj utrci na svijetu, bez obzira o kojem sportu govorimo, ne prolije se toliko suza radosnica, kao na ciljnoj rampi Dakra. Plaču i stari i mladi, muškarci i žene, bogati i moćni isto kao i obični prosječni ljudi. Rasa, religija, nacionalnost, političko opredijeljenje, profesija... Sve je to nebitno, važno je samo da se svi zajedno poslikamo na cilju utrke. Ipak, svi smo mi Dakar, jedinstvena misao koju svaki natjecatelj ima usađeno duboko u sebi.
Što reći o rezultatima, pa o njima sam pisao protekla dva tjedna iz dana u dan i sad kad se sve završilo i zavjesa je spuštena nekako su mi ti rezultati manje bitni od svega onoga što Dakar sam po sebi predstavlja u životima i glavama svojih učesnika. Dobro, svakako treba spomenuti pobjednike po kategorijama: Marc Coma (motocikli) kome je ovo peta pobjeda na Dakaru, Rafal Sonic (quadovi), Naser Al-Attiyah i Matthieu Baumel (automobili), druga za princa, Airat Mardeev, Aydar Belyaev i Dmitry Svitsunov (kamioni), treća uzastopna za Kamaz. Gospodo svaka vam čast na postignutom rezultatu i ostvarenoj pobjedi, slobodno pobijedite još koji put ako možete, a ja idem iz ovih stopa pokušati nači put kako bi zajedno s vama 2016. prolijevao znoj i gutao pijesak i prašinu po Južno-američkim pustopoljinama. Eto, to najbolje oslikava stanje mentalnog sklopa ovisnika o Dakaru. Sretno mi bilo.
Što reći o rezultatima, pa o njima sam pisao protekla dva tjedna iz dana u dan i sad kad se sve završilo i zavjesa je spuštena nekako su mi ti rezultati manje bitni od svega onoga što Dakar sam po sebi predstavlja u životima i glavama svojih učesnika. Dobro, svakako treba spomenuti pobjednike po kategorijama: Marc Coma (motocikli) kome je ovo peta pobjeda na Dakaru, Rafal Sonic (quadovi), Naser Al-Attiyah i Matthieu Baumel (automobili), druga za princa, Airat Mardeev, Aydar Belyaev i Dmitry Svitsunov (kamioni), treća uzastopna za Kamaz. Gospodo svaka vam čast na postignutom rezultatu i ostvarenoj pobjedi, slobodno pobijedite još koji put ako možete, a ja idem iz ovih stopa pokušati nači put kako bi zajedno s vama 2016. prolijevao znoj i gutao pijesak i prašinu po Južno-američkim pustopoljinama. Eto, to najbolje oslikava stanje mentalnog sklopa ovisnika o Dakaru. Sretno mi bilo.
za rallymagazin: Dražen Ćurić
RSS Feed