Pokušat ću vam približiti kompleksnost terena oko Iquiqea. Konfiguracija terena i vrsta podloge oko grada, mislim ovo je uvjetno rečeno oko grada, jer neke točke brzinca su udaljene i 200 km od Iquiqea su takve da si to urbani Europljanin ne može niti predočiti da postoji. Pustinja Arica je najsuhlji dio planete i tamo osim pijeska, prašine i vjetra nema ničega. Čak nema niti insekata. Jednostavno mješavina tvrde, suhe zemlje u kombinaciji sa pijeskom i fešfešom čini taj brzinac ekstremno teškim. Što se tiče drugog dijela brzinca u kojem automobili po prvi puta idu u Boliviju, o njemu ništa ne mogu reći osim da će biti problema sa nadmorskom visinom, motori su išli prošle godine i koliko se sječam taj dio brzinca je bio više vozački nego u stilu "prođi tko može". Večerašnja reportaža na Eurosportu će nam dočarati iskušenja koja su čekala vozače u 7. BI. Iquiqe je ispratio karavanu, a koliko će ih dočekati vidjet ćemo sutra. Početkom prošle godine Iquiqe je pogodio snažan potres i cesta po kojoj sam se ja vraćao u Argentinu više ne postoji. Taj dio ceste i planine je nestao u destrukciji prirodne katastrofe.
Uz Iquiqe i mene vežu ružne uspomene jer sam se u okolici tj. u brdima iznad grada 2011. razvalio i zbog štete na automobilu sam bio prisiljen odustati. Ako izuzmem gubitak rodbine i prijatelja koji su me napustili, to mi je emocionalno najteži i najtužniji dan u životu. Nažalost, takva razočaranja su sastavni dio svakog sporta i ja sam se davno pomirio sa tim. Nikad me nije obuzela takva tuga i rezignacija zbog nekog od mojih sportskih neuspjeha. Jednostavno Dakar je gori od prevrtljive žene koja te navuče da se zaljubiš, a onda te izloži brutalnom raskidu. Kako je udarac u kanal raskidao prednji dio mog Mitsubishija još gore mi je žalost "zgnječila srce". Ma i sad dok ovo pišem i sjetim se svega, jako malo mi fali da se rasplačem. A prošlo je pune četiri godine, kažu vrijeme liječi sve rane > volio bih popričati s budalom koja je to rekla > Dakar je stvarno neka vrsta droge koja u čovjeku probudi one bazične instikte koji te tjeraju da se ničim izazvan izlažeš teškoj patnji i boli bez ikakve šanse da ti to na neki materijalni način bude vraćeno. Da li je uživanje sjediti u trkačem sicu svezan ko kulen, gutati vlastiti presoljeni znoj 5 i više sati, imati krvave oći zbog skupljene soli i prašine, istupljivati zube drobeći pijesak između njih. I na sve to potrošiti ozbiljnu gomilu vlastitog novca. Vjerujte mi nema tu ništa lijepoga sve do onog trenutka kad prođete ciljem brzinca i vidite da ste napravili dobro vrijeme. Dok polako izlazim iz auta uz jaku bol i pokušavam namjestiti raštimano tijelo i kosti, uvijek pomislim koja je ovo opaka FORA. Kad se sve ovo što sam napisao zbroji pitam se koji mi je đavo da sam se zakačio na nešto ovako radikalno kao Dakar. Ustvari, igranje ruskog ruleta ispada bolja opcija, jer ako nemaš sreće patnja puno kraće traje, a i jeftinije je. Stotine hiljada eura troškova, mjeseci i mjeseci uloženog truda, sati i sati boli i patnje u kabini bolida zagrijanoj na preko 50 stupnjeva. I ja kreten, kao i ostalih nekoliko stotina kretena sve to trpimo, plaćamo i mijenjamo za nekoliko minuta ushićenja i euforije kad dobro odvezemo brzinac. Recimo ja sam slučaj kod kojeg dijagnoza Dakar-adict nije tako jako izražena, bio sam "samo" tri puta, što s onim slučajevima koji su vozili utrku po 20 ili više puta i sve to uglavnom sami financirali. Stvarno ispada da je svijet pun patoliških mazohista koje trebaš dirnuti u žilu kucavicu i dat im ono najbolnije što žele. Legendarni, pokojni Thierry Sabine tvorac i idejni kreator Dakara, sam je poginuo u padu helikoptera na utrci. 1986. iznenadna pješćana oluja je bila razlog pada helikoptera uz Sabinea poginulo je još četvero ljudi. Sveukupno, te godine mislim da je poginulo sedmero ljudi. Trka nije bila prekinuta nego je privedena cilju u Daka ru. Da nema niti jednog drugog kurioziteta vezanog uz utrku samo ta 1986. godina potvrđuje da su uz Dakar vezani neuobičajeno čudni ljudi. Toplo se nadam i iskreno si želim da slijedeće godine i ja budem jedan od tih čudaka koji će preći startnu rampu.
Thierry Sabineu želim laku zemlju, vječnu slavu i HVALA mu što je izmislio ovo DAKARSKO OKTANSKO LUDILO.
Thierry Sabineu želim laku zemlju, vječnu slavu i HVALA mu što je izmislio ovo DAKARSKO OKTANSKO LUDILO.
I sedma etapa je iza nas, donijela je neke promjene u generalnom poretku u smislu smanjenja Katraraninove prednosti. Nitko od prve sedmorke nije promijenio poziciju u generalci, ali je satvarno brzi i promišljeni De Villiers smanjio zaostatak na samo 8.14". Al Rajhi se kao debitant na Dakaru približio na 21.16'', dok se izgleda napokon probuđeni Holowczyc dokopao četvrtog mjesta u etapi i smanjio je zaostatak za Al-Attiyahom na manje od sat vremena 54.02". Red je da se vratimo na etapni plasman najbržih jer je danas streloviti Terranova protutnjao brzincem i drugoplasiranog AlRajhija ostavio iza sebe 2.20". Alrajhi, Ten Brinke i Holowczyc su se smjestili od drugog do četvrtog mjesta u samo 37 sekundi. Opet imamo fascinantu izjednačenost među najbržima, tako dugački brzinci, a tako male razlike.
Terranovi svaka čast na pokazanom performanceu i siguran sam da nije rekao svoju zadnju riječ. Izgubio je svaku šansu za viosoki plasman u generalci, ali da bi još pokoju etapnu pobjedu mogao dodati na svoj konto to je jasno ko dan. Teranova nije krenuo baš pobjednički u današnji brzinac i sve do polovice brzinca se vozio između sedmog i trećeg mjesta, a onda nakon 4. WP-a ubacuje u šestu, prelazi u vodstvo koje nije ispuštao do cilja. Za razliku od njega Al-Attiyah je super otvorio brzinac, vozio se na drugom mjestu do treće kontrole i onda naglo pada na osmo mjesto, pa na dvanaesto. Valjda mu je dojavljeno da mu se zaostatak opasno povećava, pa se u preostala 3 WP-a vraća na sedmu poziciju.
AlRajhi, što reći o našem putniku čitaću knjiga osim da je vraški brz i opasan. Pobjeda na cilju u Buenos Airesu više ne bi bila nikakvo iznenađenje. On je definitivno vozač, s obzirom na godine, koji bi mogao obilježiti slijedeće desetljeće Dakara. Brz, konstantan, smiren i najvažnije od svega prokleto bogat. Sve ima samo da ga posluži sreća i neočekivana zvijezda na rally-raid nebu bi mogla zasjati punim sjajem.
Treće mjesto Ten Brinkea je neću reći iznenađenje, ali je ipak malo neočekivano u ovoj fazi utrke kad svi favoriti daju sve od sebe.
Danas četrvrti Holowczyc je učvrstio četvrtu poziciju u generalci i pokazao da i na njega još uvijek treba računati. Da li i koiliko može biti brži otkrit će nam etape, koje su pred nama. Jedna stvar je sigurna nakon današnjeg brzinca i Al-Attiyah će imati puno nemirniju noć. Sve je još otvoreno i za Dakar simbolična prednost od 8 minuta se može istopiti u trenu.
Gordon, koji je sve brži u zadnjih nekoliko etapa, danas je na listu nevolja koje su ga zadesile dodao je i gubitak nekakvih karika šta god to značilo. Ako bi neko odlučio pratiti Gordona kroz pustinju to uopće ne bi bio problem, samo bi trebalo pratiti dijelove koje gubi putem. Ta njegova ekipa mehaničara je žešći šlamperaj, jer uspiju zeznuti dijelove koji na drugim automobilima rade bez problema. Volio bih da nema tih problema i da može jurišati po pustinji, ali mislim da će se to dogoditi jedino ako razjuri i zamjeni tu skupinu nazovi mehaničara i konstruktora.
Za daljnji tok utrke, dobro je što su DeVilliers i AlRajhi smanjili zaostata za princom i dolili mu "malo vode u uši", tek toliko da se baš ne može voziti s rukama u džepovima i nadmoćno kontrolirati one koji su iza. Mislim da nam sutra predstoji jako interesantna etapa u kojoj će svi gaziti do daske. Nadam se da je moja prognoza točna.
za rallymagazin: Dražen Ćurić
Terranovi svaka čast na pokazanom performanceu i siguran sam da nije rekao svoju zadnju riječ. Izgubio je svaku šansu za viosoki plasman u generalci, ali da bi još pokoju etapnu pobjedu mogao dodati na svoj konto to je jasno ko dan. Teranova nije krenuo baš pobjednički u današnji brzinac i sve do polovice brzinca se vozio između sedmog i trećeg mjesta, a onda nakon 4. WP-a ubacuje u šestu, prelazi u vodstvo koje nije ispuštao do cilja. Za razliku od njega Al-Attiyah je super otvorio brzinac, vozio se na drugom mjestu do treće kontrole i onda naglo pada na osmo mjesto, pa na dvanaesto. Valjda mu je dojavljeno da mu se zaostatak opasno povećava, pa se u preostala 3 WP-a vraća na sedmu poziciju.
AlRajhi, što reći o našem putniku čitaću knjiga osim da je vraški brz i opasan. Pobjeda na cilju u Buenos Airesu više ne bi bila nikakvo iznenađenje. On je definitivno vozač, s obzirom na godine, koji bi mogao obilježiti slijedeće desetljeće Dakara. Brz, konstantan, smiren i najvažnije od svega prokleto bogat. Sve ima samo da ga posluži sreća i neočekivana zvijezda na rally-raid nebu bi mogla zasjati punim sjajem.
Treće mjesto Ten Brinkea je neću reći iznenađenje, ali je ipak malo neočekivano u ovoj fazi utrke kad svi favoriti daju sve od sebe.
Danas četrvrti Holowczyc je učvrstio četvrtu poziciju u generalci i pokazao da i na njega još uvijek treba računati. Da li i koiliko može biti brži otkrit će nam etape, koje su pred nama. Jedna stvar je sigurna nakon današnjeg brzinca i Al-Attiyah će imati puno nemirniju noć. Sve je još otvoreno i za Dakar simbolična prednost od 8 minuta se može istopiti u trenu.
Gordon, koji je sve brži u zadnjih nekoliko etapa, danas je na listu nevolja koje su ga zadesile dodao je i gubitak nekakvih karika šta god to značilo. Ako bi neko odlučio pratiti Gordona kroz pustinju to uopće ne bi bio problem, samo bi trebalo pratiti dijelove koje gubi putem. Ta njegova ekipa mehaničara je žešći šlamperaj, jer uspiju zeznuti dijelove koji na drugim automobilima rade bez problema. Volio bih da nema tih problema i da može jurišati po pustinji, ali mislim da će se to dogoditi jedino ako razjuri i zamjeni tu skupinu nazovi mehaničara i konstruktora.
Za daljnji tok utrke, dobro je što su DeVilliers i AlRajhi smanjili zaostata za princom i dolili mu "malo vode u uši", tek toliko da se baš ne može voziti s rukama u džepovima i nadmoćno kontrolirati one koji su iza. Mislim da nam sutra predstoji jako interesantna etapa u kojoj će svi gaziti do daske. Nadam se da je moja prognoza točna.
za rallymagazin: Dražen Ćurić