Povratak u Argentinu i dan odmora očito su puno dobroga učinili Mini teamu. Kao da su u ovih četrdesetak sati odmora koje su imali uspjeli temeljito preraditi automobile, jer danas svi Minijevci naprosto lete. 394 kilometra dugački brzinac je od starta, pod kontrolom danas specijalno nadahnutog Kataranina, koji je preuzeo vodstvo od samog starta. Već na prvom WP-u je svima dao do znanja da će danas pedala gasa na njegovom Miniju biti zabijena u pod. Iako je Al Attiyah još prekjučer najavljivao da je došao pobjediti i obraniti prošlogodišnji trijumf, svi smo bili malo skeptični, ustvari uz onakvu premoć Peugeot tima to je zvučalo kao samozavaravanje ili autosugestativni trening sa samoohrabrivanjem u cilju dizanja vlastitog morala i optimizma. Mislim, to je u sportu jako poželjna karakteristika, biti optimist kad izgleda da je sve što si pokušao pucanj u prazno. Eto Al Attiyah očito nije pucao u prazno i danas, barem je tako za sada, svima je dao do znanja da još uvijek nije rekao svoju posljednju riječ. Situacija na četvrtoj vremenskoj kontroli je donijela još neka iznenađenja osim Katarčevog vodstva. Dakle: Al Attiyah, +1'28" Loeb, Hirvonen, Sainz, Roma, Poulter...
0 Comments
Završetak prvog tjedna utrkivanja i sedma etapa donijeli su nam novog etapnog pobjednika. Nakon Ten Brinkea, Loeba, Peterhansela i "vremešni" Carlos Sainz je ostvario pobjedu. Prije nego se vratim na komentiranje jučerašnjih događanja svakako trebam spomenuti Ten Brinkea, brzog Nizozemca koji je ispao iz ovogodišnjeg Dakara. Iz čistog mira je buknula njegova Toyota i nekih šestotinjak tisuća eura vrijedan bolid pretvorio se u hrpu spaljenog željeza i karbona. Tužan kraj za ovogodišnjeg pobjednika prvog dana, nažalost nije prvi, a vjerojatno ni posljednji kojem se to desilo na Dakaru. Interesantno je da sad kad malo prokopam po sjećanju, to se dešavalo uglavnom posadama koje su sjedile u tvorničkim bolidima. Čudno mi je da uz sistem gašenja požara i ručne aparate nisu bili u stanju ugasiti vatru. Razumijem kad se neko razbije, isprevrće i onda bukne vatra, malo si u šoku od razbijanja i treba ti neko vrijeme da se snađeš. Međutim, ovdje nije bio takav slučaj, auto je počeo goriti, oni su stali uz trasu i to je bilo to, prah i pepeo. Kad malo bolje razmislim ima i za tu nemogućnost gašenja požara objašnjenje. Današnji bolidi na Dakaru su kombinacija lakih legura i kompozitnih matrijala, koji su lako zapaljivi i oslobađaju ogromnu temperaturu prilikom izgaranja. Dok su bolidi bili rađeni od lima nekako ih je bilo lakše ugasiti. Što je tu je, ostali smo bez brzog Nizozemca i vraćam se pregledu događanja na Bolivijsko-Argentinskoj etapi. Jučerašnji brzinac je bio podijeljen na dva sektora, jedan se vozio u Boliviji drugi u Argentini.
Ha, evo konačno malo većih uzbuđenja na ovogodišnjem Dakaru. Kako je počeo brzinac nije obečavao ništa dramatično, Peugeotov trio se držao na hrpi sa minimalnim zaostacima među sobom. Tako je bilo sve do šeste vremenske kontrole. Onda Sainz naglo ubrzava, sa treće pozicije prelazi u vodstvo. Peterhansel odgovara na Španjolčev udar, dok Loeb počinje pokazivati prve znakove slabosti. Njegov zaostatak se iz kilometra u kilometar povećavao, dok su se Peterhansel i Sainz dograbili bez namjere da neko popusti ili izvjesi bijelu zastavu. U jednom trenutku niotkud se pojavljuje Al Rajhi, prestiže Al Attiyaha i počinje se približavati Loebu, koji nije bio sposoban odgovoriti na napad agresivnog i nadasve brzog Saudijca. Sve do 11. WP nije izgledalo da će Loeb izgubiti vodeću poziciju u generalnom poretku, niti je izgledalo da će ga Al Rajhi prestići. Kralj WRC-a je nekako sve držao pod kontrolom i onda dolazi do raspada sistema pred sam kraj brzinca.
Dobro došli u Boliviju, zemlju niskog standarda i još nižih ljudi, ali velikog srca i osebujnog stila odijevanja. Gledajući njih kako žive, a kako su sretni, počinjem vjerovati da su sretni i nasmijani oni koji nemaju više nego što im je potrebno za život, po našim standardima bi rekli za preživljavanje. Večeras svakako pogledajte reportažu na Eurosportu, jer će vam barem djelomićno dočarati ovo što sam napisao u uvodu današnjeg komentara.
Pa da se okrenem događanjima u današnjoj 5. etapi i 329 km dugačkom brzincu, koji se većim dijelom vozio iznad 4000 m nadmorske visine. Da, dobro ste pročitali 4000 metara, ispada da su se utrkivali po krovu Europe na vrhu Mont Blanca. Kako god, startali su na 4000 m, pa su se onda spustili u "nizinu" na 3500, da bi se onda uspentrali sve do 4600 m. Ovakve brojke zvuče gotovo nestvarno, ispada da su se utrkivali po međuzemlju. Još im samo fale hobiti i čarobnjak Gandalf. Ustvari, prosjeni Bolivijac je tek nešto malo viši od Froda i ostalog hobitskog društva. Jedina razlika od legendarne filmske trilogije, Gopodar prstenova, je što ovdje ne pokušavaju uništiti svemogući prsten, nego skupocjene tehnološke tvorevine koje nazivamo trkačim bolidima. Ustvari, da se neko tokom brzinca sudari s nekom vilom, jednorogom, zmam ili nekim drugim bićem iz bajke, uopće se ne bih čudio, pa takva stvorenje obitavaju među oblacima, a upravo tamo su danas bili Loeb, Sainz, Al Attiyah i ostatak ekipe. Što reći o današnjoj etapi i 429km dugačkom brzincu, kad samo kratki pogled na rezultate otkriva sve bitno što se dešavalo, ne samo danas nego u čitavom dosadašnjem tijeku utrke. Jednostavno rečeno; dominacija Peugeotovog tima postaje zastrašujuća. S vještinama Peugeotovih vozača smo već odavno upoznati i to ni prije početka utrke nije bilo upitno. Nepoznanica je bio bolid, njegova brzina i izdržljivost. Brzinu je pokazao već na prvom brzincu, a sad se već dokazao i u izdržljivosti. Nisam očekivao ovoliku dominaciju. Još više čudi što je taj bolid napravljen više za pustinjske terene i pijesak gdje su prosječne brzine daleko veće. Ovaj tip brzinaca koji su se odvezli do danas bi više trebao odgovarati AWD automobilima, jer ima više krivina što automacki znači da su česta kočenja i ubrzavanja, ono gdje AWD pogon dolazi do izražaja, naročito kad se vozi po klizavoj podlozi što je zbog kiše i nastalog blata bio slučaj u svim dosadašnjim etapama.
Druga etapa nam je dala nagovijestiti kako će se utrka pretvoriti u obračun tri tvornička tima. Mini, Toyota i Peugeot su podjednako brzi, a nastavak utrke će nam pokazati da li su i podjednako izdržljivi. Što se tiče izdržljivosti i pouzdanosti, tu malu prednost dajem Miniju i Toyoti, zbog iskustva i već odvezenih desetaka tisuća trkaćih kilometara u zadnjih nekoliko godina. Ti su bolidi provjereni i sada ih se "samo" dorađuje i usavršava. Dok Peugeot, ipak može zakačiti nekakvu dječiju bolest, koja se pokazuje tek kod krajnjeg naprezanja. Testni kilometri ipak nisu isti kao i oni natjecateljski, kad se iz automobila izvlači apsolutno sve što može pružiti. Ima tu jedan drugi bitan "detalj" i glavna razlika između Peugeota i spomenute dvojke. Peugeot je zadnji pogon i koncepcija čitavog bolida je više Buggy nego klasičan terenski automobil. Ustvari, pogled na veličinu kotača i hod amortizera odmah otkriva da se radi o totalnu drugačijem pristupu u izradi nego u slučaju SUV serijskog automobila, koji se kao inicijalna ideja krene prerađivati za Dakar. Bolid sa zadnjim pogonom nije pobijedio na Dakaru još od vremena Jan Louis Shlessera, a tome već ima više od desetlječa. Ustvari, s jedne strane me čudi da se Peugeot odlučio za taj 2WD pristup. Da li je tome kumovao Carlos Sainz ne znam, ali ideja takvog bolida je zaživjela 2012. godine.
Evo, konačno je počelo ozbiljno utrkivanje po Argentinskim prostranstvima. Nakon prologa od 11km i otkazivanja prve etape, došao je 510km dugački brzinac koji nam je dao naznake kako bi se utrka trebala dalje odvijati. Barem što se tiče vodećih timova i glavnih favorita. Ali nemojmo zaboraviti utrka je tek počela a na Dakru svaki dan može doći do temeljitih promjena unutar plasmana, takvim turbulencijama svjedočimo svake godine. Ustvari do drame može doći i u etapi, sjetite se samo Sainzovog razbijanja na etapi 2013g pa prošlogodišnjeg odustajanja Alrajhi-ja kad je bio u poziciji da pređe u vodstvo, sve je moguće jer posade se kad napuste bivac ranom zorom ostatak dana prepuštene same sebi. a u prosjeku prelaze oko 700km.
11km dugački prolog je odvežen i rezultati su uglavnom očekivani. Kao što sam napisao u najavi utrke da će biti jako tijesno i da će svi jurišati od starta predviđanje se pokazalo točnim. Prvih 11 posada je unutar 9 sekundi što je za Dakar nezamislivo mala razlika iako je BI imao samo 11km. Ustvari ovako stisnuti plasman se teško viđa i na WRC utrkama. Najveće iznenađenje je svakako pobjeda Nizozemca Ten Brinkea. Ovo mu je prva etapna pobjeda na Dakru i moram priznati da me je jako iznenadio. Prošle godine je na cilj stigao kao 7. Bio je čak u kombinaciji za postolje ali ga je peh bacio nazad u poretku. Dvije etape je završio kao treći što potvrđuje da nema samo konzistentnost nego i brzinu. Uprkos svim kvalitetama koje ga krase nisam ga svrstavao među 10 mogučih pobjednika ovog sprinterskog prologa. Mislim kad se pogleda startnu listu i svu tu silnu koncentraciju kvalitete i vrhunskih vozača svako bi se zapitao tko je taj leteći Holanđanin, vozi a ne jedri, (u jedrenju postoji klasa leteći Holanđanin i smatra se najcjenjenijom u tom vodenom sportu).
Prolog je vožen u dužini od 11 kilometara, a Sagmajster je zauzeo 87. mesto, u vremenu od 8:07 minuta, sa jednim minutom i 40 sekundi zaostatka u odnosu na Đoana Baredu na Hondi. Drugo mesto zauzeo je Portugalac Ruben Farija, koji je imao isto vreme kao Španac, dok je treći bio njegov sunarodnik Elder Rodriges, sa tri sekunde zaostatka.
Danas 3.1.2016. starta Dakar najteži i najveći rally događaj na planeti. Kako svake godine tako i ove već prije samog starta Dakar nas iznenadi ponekom poslasticom. Ovogodišnje izdanje su već obilježila dva velika iznenađenja na startnoj listi. To su Sebastien Loeb u Peugeotu i Miko Hirvonen u Mini-u. Slobodno mogu reći da je dovevši u svoju garažu Loeba Peugeot uspio kompletirati dream team, Peterhansel, Sainz, Despres i sada Loeb su savršena vozačka kombinacija znanja, iskustva, brzine i no limit budžeta. Ovo zadnje je ipak neophodno da bi se moglo računati na pobjedu. Po vozačima, slobodno možemo reći savršeni team, treba i savršeni automobil. Pitanje glasi, da li je Peugeut-ov sportski odjel uspio riješiti probleme s kojima su "ratovali" prošle godine. S obzirom na vrijeme koje su imali i novce koje su potrošili, ako im se prošlogodišnje greške krenu ponavljati, onda će neko morati dobiti otkaz.
|
Kategorije
All
Arhiva
December 2017
|