Druga etapa nam je dala nagovijestiti kako će se utrka pretvoriti u obračun tri tvornička tima. Mini, Toyota i Peugeot su podjednako brzi, a nastavak utrke će nam pokazati da li su i podjednako izdržljivi. Što se tiče izdržljivosti i pouzdanosti, tu malu prednost dajem Miniju i Toyoti, zbog iskustva i već odvezenih desetaka tisuća trkaćih kilometara u zadnjih nekoliko godina. Ti su bolidi provjereni i sada ih se "samo" dorađuje i usavršava. Dok Peugeot, ipak može zakačiti nekakvu dječiju bolest, koja se pokazuje tek kod krajnjeg naprezanja. Testni kilometri ipak nisu isti kao i oni natjecateljski, kad se iz automobila izvlači apsolutno sve što može pružiti. Ima tu jedan drugi bitan "detalj" i glavna razlika između Peugeota i spomenute dvojke. Peugeot je zadnji pogon i koncepcija čitavog bolida je više Buggy nego klasičan terenski automobil. Ustvari, pogled na veličinu kotača i hod amortizera odmah otkriva da se radi o totalnu drugačijem pristupu u izradi nego u slučaju SUV serijskog automobila, koji se kao inicijalna ideja krene prerađivati za Dakar. Bolid sa zadnjim pogonom nije pobijedio na Dakaru još od vremena Jan Louis Shlessera, a tome već ima više od desetlječa. Ustvari, s jedne strane me čudi da se Peugeot odlučio za taj 2WD pristup. Da li je tome kumovao Carlos Sainz ne znam, ali ideja takvog bolida je zaživjela 2012. godine.
Naime, kad se AlAttiyah posvađao sa Sven Quandtom (šefom Minija), odlučio je u svega par mjeseci napraviti konkurentan bolid za Dakar. Pozvao je Sainza da se ukljući u projekt i počeli su raditi 2WD buggy sa kabinom. Mislim da su se tada na to odlučili samo iz razloga nedostatka vremena, jer za razvoj i proizvodnju AWD vozila treba puno više vremena, pošto se radi o tehnološki daleko kompliciranijem proizvodu. Kako god, Sainz i AlAttiyah su se pojavili na startu s na brzinu "sklepanim" bolidom, koji nije imao nikakvu trkačku provjeru. Iznenađujuće, bili su jako brzi, ali onda se prvo raspao motor Sainzu, a par dana iza toga morao je odustati i AlAttiyah, iako se borio za vodeću poziciju. Oni su tada pokazali da je moguće čak i u privatnoj varijanti napraviti konkurentan i brz bolid u kratkom vremenu. Mislim da je to Sainzovo iskustvo doprinjelo da se Peugeot odlučio za proizvodnju ovakvog bolida. Ako na kraju utrke završe na pozicijama gdje se trenutno nalaze, mislim da bi to mogao početi biti kraj ere AWD bolida na Dakaru. 2WD bolidi su jednostavniji i daleko jeftiniji za izradu. Ali to svrstavam u predviđanja, a sad se vratimo u realnost dosadašnjih rezultata.
Što se tiče 3. etape nije nam donijela puno novoga. Loeb je opet pobijedio, Sainz je drugi, AlAttiyah, DeVilliers, Hirvonen, Peterhansel, Poulter, Ten Brinke itd., "promatraj iz prikrajka" što se dešava i čekaju svoj trenutak za napad, ako do njega dođe. Uglavnom, svi najveći favoriti su još uvijek na "hrpi" i pravi rasplet će tek početi.
Malo sam iznenađen AlRajhi-jeovom susdržanom vožnjom u prve tri etape. Od njega sam očekivao agresivniji ulazak u utrku. Prošlogodišnje najveće iznenađenje Dakara je već tada najavio juriš na pobjedu, koja mu je prošle godine izmakla zbog eksplodiranog motora. Možda razlog tome leži u činjenici da se za sada vozi po više relijaškom tipu brzinaca, dok je on ipak kao sin pustinje, više navikao na prostranstva saudijske piješčana prostranstva, gdje je manje krivina i prosječne brzine su daleko veće. U svakom slučaju na njega ne smijemo zaboraviti.
Ono što sam najavio da će ove godine privatnici poput Gordona moći dohvatiti jedino pokoju "mrvicu" slave, nažalost se obistinjuje. Naime, unutar prvih 20 pozicija jedino je on sa svojim Gordinijem!?!? Sve ostalo su pripadnici tri vodeće tvorničke ergele. Nemojte se zavaravati pogledom na rezultate jer Spatarov i Lavielov Renault su zapravo Toyote obučene u francusku "košuljicu". Golemi novac i tvornički bolidi ove godine se oduzeli bilo kakvu šansu privatnim vitezovima u borbi za neki bolji plasman. Kao što sam već rekao, konkurencija na Dakaru nikad nije bila ovako moćna i nikad nije bilo preko trideset tvorničkih automobila i petnaestak visokobudžetnih timova.
Malo sam iznenađen AlRajhi-jeovom susdržanom vožnjom u prve tri etape. Od njega sam očekivao agresivniji ulazak u utrku. Prošlogodišnje najveće iznenađenje Dakara je već tada najavio juriš na pobjedu, koja mu je prošle godine izmakla zbog eksplodiranog motora. Možda razlog tome leži u činjenici da se za sada vozi po više relijaškom tipu brzinaca, dok je on ipak kao sin pustinje, više navikao na prostranstva saudijske piješčana prostranstva, gdje je manje krivina i prosječne brzine su daleko veće. U svakom slučaju na njega ne smijemo zaboraviti.
Ono što sam najavio da će ove godine privatnici poput Gordona moći dohvatiti jedino pokoju "mrvicu" slave, nažalost se obistinjuje. Naime, unutar prvih 20 pozicija jedino je on sa svojim Gordinijem!?!? Sve ostalo su pripadnici tri vodeće tvorničke ergele. Nemojte se zavaravati pogledom na rezultate jer Spatarov i Lavielov Renault su zapravo Toyote obučene u francusku "košuljicu". Golemi novac i tvornički bolidi ove godine se oduzeli bilo kakvu šansu privatnim vitezovima u borbi za neki bolji plasman. Kao što sam već rekao, konkurencija na Dakaru nikad nije bila ovako moćna i nikad nije bilo preko trideset tvorničkih automobila i petnaestak visokobudžetnih timova.
U očekivanju starta četvrtog brzinca malo ću prokomentirati dosadašnja događanja koja su na neki način obilježila prvih 4 dana utrke. Žao mi je što je već prvi dan dosta problema imao najveća uzdanica Argentine, države koja Dakar doživljava kao najbitniji sportski događaj u toj ponosnoj sportskoj naciji. Terranova i njegov Mini trenutno se nalaze na 22. mjestu sa 36 minuta zaostatka. Iako je ovo Dakar i svašta je moguće, sklon sam ustvrditi, da samo čudo u ovakvoj konkurenciji može vratiti brzog Argentica u borbu za sami vrh. Očekujem da će u nastavku utrke Terranova preuzeti ulogu "vodonoše" za Al Atiyaha i sigurno će pokušati ostvariti koju etapnu pobjedu. Uspije li u tome to će biti dobro za Argentinu, njegove navijače kojih ima na milione, Dakar kao utrku i u konačnici njega samoga. Nadam se da će uspijeti u tome.
Već drugu godinu zaredom, nakon što je pobijedio 2014., u ranoj fazi utrke ostali smo bez Nani Rome, koji je već skupio skorom sat vremena zaostatka i šansa za bilo kakav plasman u prvih 5 se razišla kao što se razilazi prašina na vjetru.
Bez Terranove i Rome u borbi za pobjedu, Mini je do sada kao team pretrpio najozbiljniju štetu i sad su svi kapaciteti teama usmjereni prema preostalom dvojcu, Al Attiyahu i dakarskoj prinovi Hirvonenu. Prioritet u svakom slučaju ima katarski princ, ali i to se moža lagano promijeniti ukoliko i njemu sreća okrene leđa i "počasti" ga nekakvom nevoljom ili tehničkim kvarom. Sve u svemu, kockice su na stolu, a kako će se u nastavku utrke okretati ovisi o božice sreće, a nju se ne može tjunirati ili modificirati, biće onako kako ona odluči, ponašanje svojstveno i tipično za pakosne žene.
Već drugu godinu zaredom, nakon što je pobijedio 2014., u ranoj fazi utrke ostali smo bez Nani Rome, koji je već skupio skorom sat vremena zaostatka i šansa za bilo kakav plasman u prvih 5 se razišla kao što se razilazi prašina na vjetru.
Bez Terranove i Rome u borbi za pobjedu, Mini je do sada kao team pretrpio najozbiljniju štetu i sad su svi kapaciteti teama usmjereni prema preostalom dvojcu, Al Attiyahu i dakarskoj prinovi Hirvonenu. Prioritet u svakom slučaju ima katarski princ, ali i to se moža lagano promijeniti ukoliko i njemu sreća okrene leđa i "počasti" ga nekakvom nevoljom ili tehničkim kvarom. Sve u svemu, kockice su na stolu, a kako će se u nastavku utrke okretati ovisi o božice sreće, a nju se ne može tjunirati ili modificirati, biće onako kako ona odluči, ponašanje svojstveno i tipično za pakosne žene.
Inače, ove godine, osim Loeba i Hirvonena, iz WRC-a smo dobili još jednog došljaka, to je Martin Prokop, koji je očito odlučio prekinuti svoju karijeru u svijetu relija. Vjerojatno mu je dosadila prosječnost u kojoj je boravio popriličan broj sezona i možda griješim dušu, ali nikad nije nikakvim značajnijim uspjehom skrenuo pažnju na sebe. Ustvari, najbolje rezultate je ostvario u junior WRC-u, tamo je puno obećavao, ali prešavši u prvu ligu svijetskog relija zapeo je u razvoju i nikakav pomak nije ostvario poproličan broj sezona. Ne znam tko mu je financirao sve te brojne sezone, jer ako se ne radi o obiteljskom novcu, onda simpatični Martin ima jako strpljive sponzore. Mislim i nastup na ovogodišnjem Dakaru je koštao neku "crkavicu", jer sjesti u tvorničku Toyotu ne može se bez sedmeroznamenkastog broja. Što se tiče njegovog dosadašnjeg učinka na Dakaru, trenutno se nalazi na 12. mjestu sa 14 minuta zaostatka za vodećim Loeb-om. To mu još uvijek drži otvorena vrata za visoki plasman na kraju utrke.
Vozači iz drugog plana koji bi mogli na kraju završiti na postolju su Južnoafrikanac Poulter, Nizozemac Ten Brinke, Rus Vasilyev i Argentinac Spataro. Nekako mi se oni čine najrealnijim mogućim iznenađenjima u top tri. Šanse im nisu velike, ali isto tako nije da su bez šanse, voze vrhunske bolide, imaju brzinu, a sreća isto kao i nesreća uvijek ih mogu dotaći.
Pred vozačima je još par tisuća kilometara brzinskih ispita, više nego dovoljno za maženje ili mačevanje sa srećom.
Možda sam malo dosadan što potenciram sreću kao jedan o najvažnijih faktora za pobjedu na Dakaru, ali to je jednostavno tako, bez sreće nema pobjede.
za rallymagazin.rs: Držen Ćurić
Vozači iz drugog plana koji bi mogli na kraju završiti na postolju su Južnoafrikanac Poulter, Nizozemac Ten Brinke, Rus Vasilyev i Argentinac Spataro. Nekako mi se oni čine najrealnijim mogućim iznenađenjima u top tri. Šanse im nisu velike, ali isto tako nije da su bez šanse, voze vrhunske bolide, imaju brzinu, a sreća isto kao i nesreća uvijek ih mogu dotaći.
Pred vozačima je još par tisuća kilometara brzinskih ispita, više nego dovoljno za maženje ili mačevanje sa srećom.
Možda sam malo dosadan što potenciram sreću kao jedan o najvažnijih faktora za pobjedu na Dakaru, ali to je jednostavno tako, bez sreće nema pobjede.
za rallymagazin.rs: Držen Ćurić