Prva sezona WRC-a (Svetskog reli šampionata) je krenula 1973. godine. Međutim, nagrade su počele da se dodeljuju tek od 1977. godine. Na početku na relijima su dominiarali automobili sa pogonom na zadnje točkove (RWD). Nešto kasnije, 1980-ih uvedeni su automobili sa pogonom na sva četiri točka (4WD), tačnije prvo Audi i njegov kvatro pogon u Grupi 4, a zatim je krenula i popularna Grupa B. U okviru Grupe B većina proizvođača automobila je na kraju prihvatila ovaj pogon. Ova grupa je imala veoma mala ograničenja u homologaciji, što je rezultiralo da su automobili pred kraj ere imali preko 600 konjskih snaga, što je često bio uzrok velikih nesreća. Iz tog razloga su čelnici tadašnje FISA-a rešili da ukinu Grupu B 1986. godine, nakon relija na Korzici na kome je život izgubio Henri Toivonen i njegov suvozač Serhio Kresto, kada su izleteli u Lančiji Delti S4, koja se zapalila.
U ovom tekstu nećemo pisati o njima, već o WRC automobilima koji su do 2011. godine imali ograničenje da maksimalna zapremina motora bude 2.0 litra, da bi kasnije smanjili na 1.6, koji maksimalnih 300 konjskih snaga prenosi na pogon na sva četiri točka. Mi ćemo vam predstaviti pet najboljih, po broju osvojenih titula.
Subaru
Na petom mestu je Subaru sa dvolitarskim bokser motorom i oko 320 konjskih snaga, koji je u svet WRC-a ušao 1989. godine. Njegovo zlatno doba je bilo od 1995. do 2003. godine, a ekipa iz Japana se povukla 2008. godine zbog ekonomskih problema. Tim je u tom periodu osvojio ukupno šest titula, od toga tri su osvojili 1995, 1996. i 1997. godine u konkurenciji proizvođača. Kada se pomene Subaru, većina prvo pomisli na plavu Subaru Imprecu sa tri petice na vratima, koji je vozio jedan od legendi WRC-a, naravno, u pitanju je Kolin Mekre. On je šampionsku titulu osvojio 1995. godine. Šest godina kasnije, 2001. Ričard Barns postaje šampion i donosi timu petu titulu po redu. Poslednju titulu su osvojili 2003. kada je Peter Solberg osvojio titulu u konkurenciji vozača.
Subaru
Na petom mestu je Subaru sa dvolitarskim bokser motorom i oko 320 konjskih snaga, koji je u svet WRC-a ušao 1989. godine. Njegovo zlatno doba je bilo od 1995. do 2003. godine, a ekipa iz Japana se povukla 2008. godine zbog ekonomskih problema. Tim je u tom periodu osvojio ukupno šest titula, od toga tri su osvojili 1995, 1996. i 1997. godine u konkurenciji proizvođača. Kada se pomene Subaru, većina prvo pomisli na plavu Subaru Imprecu sa tri petice na vratima, koji je vozio jedan od legendi WRC-a, naravno, u pitanju je Kolin Mekre. On je šampionsku titulu osvojio 1995. godine. Šest godina kasnije, 2001. Ričard Barns postaje šampion i donosi timu petu titulu po redu. Poslednju titulu su osvojili 2003. kada je Peter Solberg osvojio titulu u konkurenciji vozača.
Sitroen Ksara WRC
Ispred Subarua je Sitroen Ksara WRC, koja takođe ima šest titula. Francuski proizvođač je do 2015. godine nastupao zaredom 12 sezona, kad su rešili da 2016. godinu ne nastupaju u šampionatu, već da sva sredstva fokusiraju na razvoj novog automobila za 2017. godinu. Ksara je naravno imala dvolitarski motor, sa oko 310 konjskih snaga i pogon na sva četiri točka. Najbolji period ovog automobila u WRC-u je bio između 2003. i 2006. godine, u kom je osvojio ukupano 6 titula. Prvu, u konkurenciji proizvođača su osvojili 2003. godine. Zatim 2004. godine, prvu od svojih devet uzastopnih titula osvaja najuspešniji vozač u WRC-u ikada, Sebastijan Leb. Te iste godine su osvojili titulu najboljeg proizvođača. 2005. osvajaju duplu krunu, a 2006. poslednju titulu, ali ne i kao proizvođači, već Leb osvaja još jedan naslov prvaka. Ksaru je 2007. godine nasledio Sitroen C4 WRC.
Ispred Subarua je Sitroen Ksara WRC, koja takođe ima šest titula. Francuski proizvođač je do 2015. godine nastupao zaredom 12 sezona, kad su rešili da 2016. godinu ne nastupaju u šampionatu, već da sva sredstva fokusiraju na razvoj novog automobila za 2017. godinu. Ksara je naravno imala dvolitarski motor, sa oko 310 konjskih snaga i pogon na sva četiri točka. Najbolji period ovog automobila u WRC-u je bio između 2003. i 2006. godine, u kom je osvojio ukupano 6 titula. Prvu, u konkurenciji proizvođača su osvojili 2003. godine. Zatim 2004. godine, prvu od svojih devet uzastopnih titula osvaja najuspešniji vozač u WRC-u ikada, Sebastijan Leb. Te iste godine su osvojili titulu najboljeg proizvođača. 2005. osvajaju duplu krunu, a 2006. poslednju titulu, ali ne i kao proizvođači, već Leb osvaja još jedan naslov prvaka. Ksaru je 2007. godine nasledio Sitroen C4 WRC.
Tojota Selika
Od 1990. do 1994. godine, Tojota Selika GT-4 ST 185 je takođe, kao i ostali WRC automobili tadašnje grupe A, imala dvolitarski motor oko 295 konjskih snaga i 459 Nm obrtnog momenta. Tokom ovih pet godina su osvojili šest titula. 1990. i 1992. godine Karlos Sainc osvaja dve titule za Tojotu, a 1993. odnosno 1995. Juha Kankunen i Didier Oriol donose dve titule kao osvajači takmičenja . Istih godina Tojotu proglašavaju kao najbolju među proizvođačima. Selika je ušla u istoriju 1990. kada je postala prvi japanski turbo AWD automobil, koji je osvojio titulu. Tojota je takođe ovim najavila dominaciju japanskih reli automobila, proizvedenih od strane Tojote, Micubišija i Subarua, čiji su pobeničniki niz prekinuli automobili iz koncerna PSA.
Od 1990. do 1994. godine, Tojota Selika GT-4 ST 185 je takođe, kao i ostali WRC automobili tadašnje grupe A, imala dvolitarski motor oko 295 konjskih snaga i 459 Nm obrtnog momenta. Tokom ovih pet godina su osvojili šest titula. 1990. i 1992. godine Karlos Sainc osvaja dve titule za Tojotu, a 1993. odnosno 1995. Juha Kankunen i Didier Oriol donose dve titule kao osvajači takmičenja . Istih godina Tojotu proglašavaju kao najbolju među proizvođačima. Selika je ušla u istoriju 1990. kada je postala prvi japanski turbo AWD automobil, koji je osvojio titulu. Tojota je takođe ovim najavila dominaciju japanskih reli automobila, proizvedenih od strane Tojote, Micubišija i Subarua, čiji su pobeničniki niz prekinuli automobili iz koncerna PSA.
Sitroen C4 WRC
U tekstu smo već pomenuli dominaciju Francuskog proizvođača u WRC-u, a na drugom mestu se našao još jedan njihov automobil, u pitanju je naslednik Ksare, Sitroen C4 WRC. Kapacitet motora i pogon je isti kao i kod ostalih automobila, koje smo prethodno pomenuli. Automobil su promenili, ali vozača nisu. Leb je u period od 2007. do 2010. godine doneo još 7 titula. Za to vreme je Leb na podijumu bio 48 puta, od čega su 34 pobede. C4 je osvojio prvu titulu odmah po dolasku u WRC 2007 i osvajao do 2010. dok ga nije nasledio Citroen DS3 WRC. Četiri titule pripadaju Lebu kao pobedniku, a ostale 3 kao najbolji WRC automobil (2008. 2009. i 2010.)
U tekstu smo već pomenuli dominaciju Francuskog proizvođača u WRC-u, a na drugom mestu se našao još jedan njihov automobil, u pitanju je naslednik Ksare, Sitroen C4 WRC. Kapacitet motora i pogon je isti kao i kod ostalih automobila, koje smo prethodno pomenuli. Automobil su promenili, ali vozača nisu. Leb je u period od 2007. do 2010. godine doneo još 7 titula. Za to vreme je Leb na podijumu bio 48 puta, od čega su 34 pobede. C4 je osvojio prvu titulu odmah po dolasku u WRC 2007 i osvajao do 2010. dok ga nije nasledio Citroen DS3 WRC. Četiri titule pripadaju Lebu kao pobedniku, a ostale 3 kao najbolji WRC automobil (2008. 2009. i 2010.)
Lančija Delta 10
Nakon “zlatne ere” WRC-a, 1986. godine, kako mnogi nazivaju period kada su nastupali automobili Grupe B, Lančija se pokazala u najboljoj poziciji da iskoristi promenu pravila. U poređenju sa konkurencijom, Delta je imala najbolju ravnotežu između težine, snage i pogona na sva četiri točka. “Zlatno doba” nakon “zlatnog doba za” Lančiju je od 1987. do 1992. godine.U tom period su osvojili ukupno deset titula. Od toga šest u konkurenciji proizvođača, Dve od preostale četiri je doneo Juha Kankunen, 1987. i 1991. godine. Masimo Miki Biasion je bio prvak 1988. i 1989. godine.
RallyMagazinTim
Nakon “zlatne ere” WRC-a, 1986. godine, kako mnogi nazivaju period kada su nastupali automobili Grupe B, Lančija se pokazala u najboljoj poziciji da iskoristi promenu pravila. U poređenju sa konkurencijom, Delta je imala najbolju ravnotežu između težine, snage i pogona na sva četiri točka. “Zlatno doba” nakon “zlatnog doba za” Lančiju je od 1987. do 1992. godine.U tom period su osvojili ukupno deset titula. Od toga šest u konkurenciji proizvođača, Dve od preostale četiri je doneo Juha Kankunen, 1987. i 1991. godine. Masimo Miki Biasion je bio prvak 1988. i 1989. godine.
RallyMagazinTim