Povodom dvadeset godina od nesreće usled koje smo ostali od jedne od najvećih legedni relija, Obrena Tešića, u njegovom rodnom gradu održana je manifestacija „Obren Tešić 20 godina posle“. Tada je prikazan i dokumnetarni film Fantastični reli, koji govori o njegovoj karijeri, a na kome su radili Jovan Jelisavčić i njegovi prijatelji. Upravo na tom događaju Jovan dolazi do informacije da se Tešićev šampionski automobil iz 1994. godine, Suzuku Svift GTi, sa kojim je te godine bio šampion SR Jugoslavije u generalnom plasmanu, nalazi u Sarajevu, potpuno očuvan. Od tog momenta kreće se u projekat da se automobil vrati u Bajinu Baštu, odakle je odvežen pre više od 20 godina.
Od ideje do relazacije prošlo je skoro više od godinu dana, a razgovarali smo upravo sa Jovanom Jelisavčićem, koji nas je uveo u priču od početka, kao i otkrio ko je sve zaslužan za relazaciju iste.
„Vest da je Obrenov Suzuki sačuvan i da je u dobrom stanju su nam doneli prijatelji iz Sarajeva, koji su došli na događaj koji smo organizovali povodom 20. godina od tragičnog događaja na Trajal reliju. Rekli su nam da je auto kupio jedan momak iz Sarajeva i da namerava da sa njim vozi brdo u novoj sezoni. Kao dokaz nam je pokazao slike i papire, koji su nam potvrdili da se zaista radi o tom Suzkiju, koji je 1994. bio šamionski auto u generalnom plasmanu šampionata bivše Jugoslavije. Odmah nakon toga otišao sam u Sarajevo da se i uživo uverim u verodostojnost priče, ali i izbliza vidim u kakvom se stanju auto nalazi. Tada sam i dogovorio sa Mirnesom (dečko kod koga je automobil tada bio), kupovinu Suzukija i ovom prilikom bih mu se još jednom zahvalio što ga je sačuvao za nas, iako je imao i drugih ponuda za njega. Onda sam zajedno sa pokojnim Milomirom Jovanovićem Ticom krenuo u prikupljanje novca, ali nažalost Ticu je bolest i prerana smrt sprečila da, po ko zna koji put, za svog prijatelja bezsebično učini sve što je potrebno da ga otrgne od zaborava. Sve ono što je Tica započeo tada je bez pogovora preuzeo Borko Mijailović, jer njih dvojica su i u onom sjajnom vremenu bili „motor“ Obrenovog kluba. Uz pomoć Obrenovih prijatelja, ali i nekih mladih ljudi, koji se nameću kao neko ko bi u budućnost mogao da sačuva i nastavi tradiciju automobilizma u Bajinoj Bašti, uspeli smo da sakupimo divoljno novca za automobil i da ga otkupimo“, rekao je Jelisavčić.
„Vest da je Obrenov Suzuki sačuvan i da je u dobrom stanju su nam doneli prijatelji iz Sarajeva, koji su došli na događaj koji smo organizovali povodom 20. godina od tragičnog događaja na Trajal reliju. Rekli su nam da je auto kupio jedan momak iz Sarajeva i da namerava da sa njim vozi brdo u novoj sezoni. Kao dokaz nam je pokazao slike i papire, koji su nam potvrdili da se zaista radi o tom Suzkiju, koji je 1994. bio šamionski auto u generalnom plasmanu šampionata bivše Jugoslavije. Odmah nakon toga otišao sam u Sarajevo da se i uživo uverim u verodostojnost priče, ali i izbliza vidim u kakvom se stanju auto nalazi. Tada sam i dogovorio sa Mirnesom (dečko kod koga je automobil tada bio), kupovinu Suzukija i ovom prilikom bih mu se još jednom zahvalio što ga je sačuvao za nas, iako je imao i drugih ponuda za njega. Onda sam zajedno sa pokojnim Milomirom Jovanovićem Ticom krenuo u prikupljanje novca, ali nažalost Ticu je bolest i prerana smrt sprečila da, po ko zna koji put, za svog prijatelja bezsebično učini sve što je potrebno da ga otrgne od zaborava. Sve ono što je Tica započeo tada je bez pogovora preuzeo Borko Mijailović, jer njih dvojica su i u onom sjajnom vremenu bili „motor“ Obrenovog kluba. Uz pomoć Obrenovih prijatelja, ali i nekih mladih ljudi, koji se nameću kao neko ko bi u budućnost mogao da sačuva i nastavi tradiciju automobilizma u Bajinoj Bašti, uspeli smo da sakupimo divoljno novca za automobil i da ga otkupimo“, rekao je Jelisavčić.
Suzuku je od 1995. godine promenio više vlasnika i odvozio priličan broj trka, ali na sreću prošao je bez ikakvih bitnih oštećenja i ostao je skoro pa identričan kao pre.
„Suzuki je je prvenstveno otišao u ruke Miodraga Rajkovića, koji ga je nakon nekoliko sezona prodao nekim momcima, pa onda oni dalje i tako sve dok opet nije došao u Bajinu Baštu, gde mu je i mesto. U svakom slučaju se ispostavilo da je automobil promenio oko šest vlasnika, ali da niko od njih nije odvezao sa njim mnogo trka. Veći je problem nastao što je bio garažiran previše, a sa druge strane što manja kilometraža na trkama davala mu je veću šansu da ostane čitav. Moglo bi se reći da je imao dosta sreće, što je prolazio kroz dobre ruke, što ga niko nije kupio za delove ili da ga niko nije rečeno rečnikom trkača „utotalio”. Ja pričam o periodu od 22, 23 godine od momenta odlaska i ponovnog dolaska u Bajinu Baštu, zato je i ova priča sama za sebe dovoljno zanimljiva“, rekao je Jelisavčić.
Ono što naše čitaoce verovatno najviše zanima je i koji su dalji planovi sa ovim automobilom, a Jovan je bio ljubazan da nam i to otkrije.
„Plan je da ga repariramo, da mu vratimo onaj izgled koji je imao dok ga je vozio Obren, takođe da ga i mehanički dotegnemo, iako je on i sada u voznom stanju. I dalje ide neverovatno dobro. Bitno je da ga zaštitimo, jer on za nas ima jednu drugu vrednost, on je realno muzejski eksponat, koji svedoči o jednom vremenu i mi ćemo ga tako i tretirati“, rekao je on.
„Suzuki je je prvenstveno otišao u ruke Miodraga Rajkovića, koji ga je nakon nekoliko sezona prodao nekim momcima, pa onda oni dalje i tako sve dok opet nije došao u Bajinu Baštu, gde mu je i mesto. U svakom slučaju se ispostavilo da je automobil promenio oko šest vlasnika, ali da niko od njih nije odvezao sa njim mnogo trka. Veći je problem nastao što je bio garažiran previše, a sa druge strane što manja kilometraža na trkama davala mu je veću šansu da ostane čitav. Moglo bi se reći da je imao dosta sreće, što je prolazio kroz dobre ruke, što ga niko nije kupio za delove ili da ga niko nije rečeno rečnikom trkača „utotalio”. Ja pričam o periodu od 22, 23 godine od momenta odlaska i ponovnog dolaska u Bajinu Baštu, zato je i ova priča sama za sebe dovoljno zanimljiva“, rekao je Jelisavčić.
Ono što naše čitaoce verovatno najviše zanima je i koji su dalji planovi sa ovim automobilom, a Jovan je bio ljubazan da nam i to otkrije.
„Plan je da ga repariramo, da mu vratimo onaj izgled koji je imao dok ga je vozio Obren, takođe da ga i mehanički dotegnemo, iako je on i sada u voznom stanju. I dalje ide neverovatno dobro. Bitno je da ga zaštitimo, jer on za nas ima jednu drugu vrednost, on je realno muzejski eksponat, koji svedoči o jednom vremenu i mi ćemo ga tako i tretirati“, rekao je on.
Razgovarali smo i o aktuelnim projektima, igranom i dokumentarnom filmu, koji svedoče o liku i delu slavnog takmičara, za mnoge neponovljivog, Obrena Tešića.
„Što se tiče igranog filma reći ću samo da je sve u procesu i dalje, kao i da će se o tome znati više kad za to dođe vreme. Ovih dana sam u pregovorima sa potencijalnim sponzorima za nastavak dokumentarnog filma i ukoliko se dogovorimo, mogli bismo do proleća da završimo snimanje. A što se tiče replika automobila, sigurno ćemo raditi Sijeru, a posle nje i Eskorta koji je vozio Dubljanin. Svakako, razmišljamo i o Fići i Yugu, ali je to, čini mi se, ipak prustupačniji proces nego ova dva Forda, koja su i skuplja i sve ih je manje. Sećanje na Obrena je jedan čin koji svako obavlja na svoj način. Ljudi ga se sećaju i ja to vidim na raznim mestima. Ja ću pokušati kroz ekranizovanje jedne priče o automobilizmu, ti ćeš kroz tekstove u novinama, opština možda donese odluku da deo jedne ulice ponese njegovo ime. Siguran sam da će ovaj grad (Bajina Bašta) pronaći način da se oduži svom šampionu“, zaključio je Jovan Jelisavćić za naš portal.
Za kraj samo da dodamo da nam je neizmerna čast što smo na neki način bili deo cele ove priče i što se ona prenosi na stranicama našeg protala.
RallyMagazinTeam foto: gina.rs
„Što se tiče igranog filma reći ću samo da je sve u procesu i dalje, kao i da će se o tome znati više kad za to dođe vreme. Ovih dana sam u pregovorima sa potencijalnim sponzorima za nastavak dokumentarnog filma i ukoliko se dogovorimo, mogli bismo do proleća da završimo snimanje. A što se tiče replika automobila, sigurno ćemo raditi Sijeru, a posle nje i Eskorta koji je vozio Dubljanin. Svakako, razmišljamo i o Fići i Yugu, ali je to, čini mi se, ipak prustupačniji proces nego ova dva Forda, koja su i skuplja i sve ih je manje. Sećanje na Obrena je jedan čin koji svako obavlja na svoj način. Ljudi ga se sećaju i ja to vidim na raznim mestima. Ja ću pokušati kroz ekranizovanje jedne priče o automobilizmu, ti ćeš kroz tekstove u novinama, opština možda donese odluku da deo jedne ulice ponese njegovo ime. Siguran sam da će ovaj grad (Bajina Bašta) pronaći način da se oduži svom šampionu“, zaključio je Jovan Jelisavćić za naš portal.
Za kraj samo da dodamo da nam je neizmerna čast što smo na neki način bili deo cele ove priče i što se ona prenosi na stranicama našeg protala.
RallyMagazinTeam foto: gina.rs