Luka Kotorčević postao je najmlađi šampion Srbije u reliju u generalnom plasmanu Nacionalnog šampionata, a za tri uzastopne titule osvaja i zlatnu kacigu.
Ovaj mladi Užičanin, koji studira u Beogradu, učinio je da njegov grad Užice, ali i njegova porodica, drugari i verni navijači budu jako ponosni na njega. Kotorčević je pored titule u generalnom plasmanu, po treći put postao i šampion svoje klase, što mu je donelo zlatnu kacigu.
Nakon što se takmičio na kružnim i brdskim trkama, paralelno sa relijem, ove sezone se opredelio ipak samo za reli, disciplinu koja je za mnoge najteža u automobilizmu. Pobedu u generalnom plasmanu, kao i osvajanje zlatne kacige, svi automobilisti priželjkuju i sve svoje napore usresređuju upravo na to, a Luka je sa svoje dvadeset i dve godine ostvario svoj san. Titula ima još veću težinu, ako uzmemo u obzir to da je Kotorčević nastupao sa “slabašnim” automobilom od 1300 ccm, koji nema mnogo šansi za pobedu u generalnom plasmanu, plus pripremljenim za N klasu, a u pitanju je Pežo 106 reli, koji čak ni u klasi 1400 N/A nije superioran. Verovatno je svima poznato da je radar čitao Dejan Pejić na desnom sedištu, koji zbog privatnih obaveza nije mogao da se pojavi na poslednjem reliju sezone, pa je njegovo mesto zauzeo Marjan Nikolić.
“Moram priznati da, pripremajući auto pre početka sezone, par puta mi je ovakav ishod pao na pamet, ali samo u domenu mašte. Tek negde pri kraju Srbija relija, primetio sam da imam realne šanse da osvojim titulu i u generalnom plasmanu, što je svakako nešto što se ne vezuje često za automobil grupe N od 1300 kubika. Naše je bilo da se temeljno pripremimo, kako po pitanju samih staza, tako i po pitanju automobila, gde ovom prilikom moram da se zahvalim mom majstoru Srđanu Višnjiću Budi i njegovom timu koji su odradili, blago rečeno, izvanredan posao. Automobil je cele sezone radio perfektno, pa je za rezultat preostalo samo da vožnjom pokažem šta umem, u čemu smatram da sam i uspeo”, započinje za naš portal Kotorčević.
“Moram priznati da, pripremajući auto pre početka sezone, par puta mi je ovakav ishod pao na pamet, ali samo u domenu mašte. Tek negde pri kraju Srbija relija, primetio sam da imam realne šanse da osvojim titulu i u generalnom plasmanu, što je svakako nešto što se ne vezuje često za automobil grupe N od 1300 kubika. Naše je bilo da se temeljno pripremimo, kako po pitanju samih staza, tako i po pitanju automobila, gde ovom prilikom moram da se zahvalim mom majstoru Srđanu Višnjiću Budi i njegovom timu koji su odradili, blago rečeno, izvanredan posao. Automobil je cele sezone radio perfektno, pa je za rezultat preostalo samo da vožnjom pokažem šta umem, u čemu smatram da sam i uspeo”, započinje za naš portal Kotorčević.
Ova sezona, pored osvajanja šampionske titule i zlatne kacige, za njega je bila najuspešnija i u smislu pobeda, odneo je čak četiri pobede u svojoj klasi . Dok mu je jedno četvrto mesto, jedno drugo i dva treća bila dovoljna da se “okiti” titulom šampionom Srbije.
“Odneli smo ove sezone četiri pobede u klasi, na relijima u Majdanpeku i Mionici, kao i na Srbija reliju, koji se za naš šampionat boduje kao dva odvojena relija i koji je vožen ove godine u Vrnjačkoj banji. To nam je obezbedilo sigurnu titulu u klasi 2. Što se tice generalnog plasmana, našli smo se takođe na vrhu tabele sa, jednim četvrtim, jednim drugim i dva treća mesta.
Na poslednji reli u sezoni, Reli Jahorina, otišli smo da odbranimo prvo mesto u generalnom plasmanu, ali nas je već na samom startu drugog dana relija u tome prekinuo tehnički kvar, tačnije kvar u menjaču. Ipak, pošto se reli zbog nedovoljnog broja takmičara nije bodovao sa punim bodovima, moje razočarenje je bilo kratkotrajno s obzirom da sam prethodnim uspesima napravio dovoljnu bodovnu razliku da i dalje ostanem na vrhu tabele.
Ne postoje reči kojima mogu opisati osećaj u tom momentu, a mislim da ni danas nisam potpuno svestan šta smo ustvari postigli, jer ne pamtim kad se poslednji put kod nas neko našao na vrhu generalnog plasmana sa automobilom kao što je Pežo 106 grupe N. Definitivno su se sve kockice složile ove godine i napokon se kako moj trud, tako i zalaganje svih oko mene isplatilo. Reli je pre svega tehnički sport, pa je pored dobrih vožnji i brzog, pouzdanog automobila potrebno i malo sreće, a ja bih rekao da smo mi ove godine imali savršenu dozu svega navedenog”, osvrnuo se na njegovu najuspešniju sezonu.
“Odneli smo ove sezone četiri pobede u klasi, na relijima u Majdanpeku i Mionici, kao i na Srbija reliju, koji se za naš šampionat boduje kao dva odvojena relija i koji je vožen ove godine u Vrnjačkoj banji. To nam je obezbedilo sigurnu titulu u klasi 2. Što se tice generalnog plasmana, našli smo se takođe na vrhu tabele sa, jednim četvrtim, jednim drugim i dva treća mesta.
Na poslednji reli u sezoni, Reli Jahorina, otišli smo da odbranimo prvo mesto u generalnom plasmanu, ali nas je već na samom startu drugog dana relija u tome prekinuo tehnički kvar, tačnije kvar u menjaču. Ipak, pošto se reli zbog nedovoljnog broja takmičara nije bodovao sa punim bodovima, moje razočarenje je bilo kratkotrajno s obzirom da sam prethodnim uspesima napravio dovoljnu bodovnu razliku da i dalje ostanem na vrhu tabele.
Ne postoje reči kojima mogu opisati osećaj u tom momentu, a mislim da ni danas nisam potpuno svestan šta smo ustvari postigli, jer ne pamtim kad se poslednji put kod nas neko našao na vrhu generalnog plasmana sa automobilom kao što je Pežo 106 grupe N. Definitivno su se sve kockice složile ove godine i napokon se kako moj trud, tako i zalaganje svih oko mene isplatilo. Reli je pre svega tehnički sport, pa je pored dobrih vožnji i brzog, pouzdanog automobila potrebno i malo sreće, a ja bih rekao da smo mi ove godine imali savršenu dozu svega navedenog”, osvrnuo se na njegovu najuspešniju sezonu.
Bilo kojim sportom da se bavite potrebna vam je podrška, a reli je jedan od sportova koji najviše zahteva odricanja, ulaganja sponzora i pomoć ljudi oko vas.
“Zahvalio bih se ovom prilikom “Presidente Slot Club”-u iz Kruševca, koji me podržavaju već dugi niz godina jer veruju u mene, a meni je izuzetno drago što sam napokon dobio priliku da to poverenje i opravdam. Sve ovo ipak ne bi bilo moguće bez glavnog odgovornog, Saše Kotorčevića, koji je uvek bio tu i koji je veliki deo svog života posvetio da bih postigao to što jesam. Zahvalio bih se i gradu Užicu, Zalagaonici i Menjacnici “EVRO” iz Užica i Milovanu, koji su i ove sezone bili uz mene!.
I na kraju jedno veliko hvala mojoj pratećoj ekipi, Nikoli Ekmeščiću i Vladanu Vukašinoviću, kao i mojoj celokupnoj porodici i mnogobrojnim prijateljima”, završava za naš portal Kotorčević.
RallyMagazinTeam
“Zahvalio bih se ovom prilikom “Presidente Slot Club”-u iz Kruševca, koji me podržavaju već dugi niz godina jer veruju u mene, a meni je izuzetno drago što sam napokon dobio priliku da to poverenje i opravdam. Sve ovo ipak ne bi bilo moguće bez glavnog odgovornog, Saše Kotorčevića, koji je uvek bio tu i koji je veliki deo svog života posvetio da bih postigao to što jesam. Zahvalio bih se i gradu Užicu, Zalagaonici i Menjacnici “EVRO” iz Užica i Milovanu, koji su i ove sezone bili uz mene!.
I na kraju jedno veliko hvala mojoj pratećoj ekipi, Nikoli Ekmeščiću i Vladanu Vukašinoviću, kao i mojoj celokupnoj porodici i mnogobrojnim prijateljima”, završava za naš portal Kotorčević.
RallyMagazinTeam