Što se tiče Peterhansela sve je jasno, varao je i to mu nije prvi put, nije kažnjen iz razloga više nego banalnog. Kao žiri utrke mu nije mogao dokazati da je imao asistencu tokom brzinca koja mu je dolila gorivo iz kanti. Mislim kakvo dokazivanje, pa viđen je da to radi, što ti treba više, forenzičarska potvrda da se novo gorivo razlikuje od prijašnjeg koje je bilo u rezervoaru. Nažalost, ipak će biti onako kako sam rekao neće "francuska vrana kopati oći francuskom lešinaru". Peterhansel je kao vozač prljav, neosporno je da je najuspješniji natjecatelj u povijesti utrke, ali koliko je od fih pobjeda izvojevano u fer i poštenoj borbi. To je pitanje na koje samo on i njegovi pomagaći mogu odgovoriti. Zašto kažem da je prljav, zato što sam se svojim očima uvjerio da sistematski i organizirano uz pomoć tima radi prevaru.
Bilo je to 2011. na startu četvrtog brzinca. Taman smo ušli u Čile, nakon 540 km etapne vožnje i čekali smo start brzinca.
Bilo je to 2011. na startu četvrtog brzinca. Taman smo ušli u Čile, nakon 540 km etapne vožnje i čekali smo start brzinca.
Odšetao sam među obližnje dine da se olakšam za sadržaj debelog crijeva prije starta. Dok sam tako čučao malo dalje je stao Peterhansel sa svojim BMW-om, digao ga je u zrak na hidrauliku i čekao, (ja sam njega gledao, on za mene nije znao da sam tu). Odnekud se stvorio VW Syncro transporter crne boje, sa zatamljenim staklima i njemačkim tablicama. Iz njega su iskočila dva mehaničara i na brzinu mu zamijenili sva četiri kotača. Peterhansel je očito smatrao da je etapna vožnja previše načela njegove gume, pa se odlučio varati. Ja sam obavio svoje i krenuo prema svom automobilu, dok je Peterhansel malo dalje počeo prljati gume, vozeći ubrzavajući i naglo kočeći po pjesku i kamenju, da se na startu ne vidi koliko su nove. Ovo je bila smišljena prevara, isto kao i ova jučer s gorivom i dolijevanjem. Pravilo jasno kaže, nikakva pomoć asistencije tokom etape nije dozvoljena, a kamoli brzinca. Da je sve to smišljeno sinoć, u reportaži je i sam Agrarac potvrdio. Rekao je da se izgubio i da ga je to koštalo 15 minuta. Što se zapravo desilo, morao je izači iz koridora utrke da ga se ne vidi u prljavoj raboti, a pošto ga prati GPS, morao je dati objašnjenje zašto je napustio koridor trase, pa je ispalio priču o gubljenju. Za ovakvu smišljenu prevaru svako drugi bi dobio momentalnu diskvalifikaciju ili barem 12 sati penala. Siječate se Gordona i traktora koji ga je izvukao iz kaljuže, koja nije bila ucrtana u roadbook-u, dobio je sat vremena, iako objektivno nije kriv. Svake godine se desi neko ovakvo sranje, gdje se Francuz štiti i pomaže im se kako bi pobjedili. Iskreno, čovjek mora biti sjeban karakter da bi se veselio ovakvoj pobjedi, zato ne volim Peterhansela i Despresa, jer su obojica objeručke prihvačali takve poklone organizatora.
Pisao sam o Sainzu i njegovoj havariji na etapi kad je tražio benzisku stanicu jer mu je falilo goriva. Izgubio je toliko vremena da je morao juriti kako ne bi zakasnio u vremensku kontrolu i zbog toga se izmasakrirao. Nije mu tajno društvo donatora bez granica, koji dijele gorivo za automobile uskočilo u pomoć.
Pisao sam o Sainzu i njegovoj havariji na etapi kad je tražio benzisku stanicu jer mu je falilo goriva. Izgubio je toliko vremena da je morao juriti kako ne bi zakasnio u vremensku kontrolu i zbog toga se izmasakrirao. Nije mu tajno društvo donatora bez granica, koji dijele gorivo za automobile uskočilo u pomoć.
Razbijanje Al Attiyaha, Van Loona, pehovi Sainza koji su rezultirali njegovim odustajanjem. Sve su to događaji koji su prokrčili put Peterhanselu da pređe u sigurno i ukoliko ne doživi nešto slično, kao spomenuta trojka, nedostižno vodstvo. Samo kvar ili razbijanje mogu Francuzu oduzeti pobjedu. Protekcija koju uživa od strane organizatora se pobrinula da ga zaštiti koliko je potrebno.
Sve u svemu jučerašnja etapa je jedna od najtežih, ako ne i najteža u povijesti utrke. Ustvari, gotovo sam siguran da je to bila najzahtjenija etapa, otkako je Dakar u Južnoj Americi. Bijele dine Catamarce i temperatura od 47 stupnjeva u hladu su stavili sve natjecatelje na rub izdržljivosti. Puno ih je jučer odustalo i samo su najspremniji došli u bivak za dana. Mnogi su imali neprospavanu noć, a danas ih opet čeka 712 km dugačka etapa od čega je 431 km brzinac. Vručine su već tri dana nesnosne i kako mi kaže Tomo, pakao je počeo prekjučer sa Fiambalom i 53 stupnja temperaturom u hladu. Dva dana za redom dvije različite pokrajine pružile su neprijateljsko gostoprimstvo učesnicima utrke. Što je gore?, Fiambala i njene sive dine ili Catamarca sa svojim bijelim dinama. Ne mogu vam sa sigurnošću odgovoriti na to pitanje, jer se po pustinji u Catamarci nisam imao "zadovoljstvo" voziti. Jedno je sigurno, protekla dva dana su ionako tešku utrku stavila izvan okvira normalnog. Vrućina, izuzetno težak teren, zahtjevna navigacija i tone prašine u zraku će ostati u sječanju svih učesnika koji su došli do 9. odnosno 10. etape. Takva iskušenja se nikad ne zaboravljaju i svi koji su ih pregrmili, ostatak života će se sa ponosom sječati i prepričavati kako je teško bilo, ali sam izgurao do kraja. Veliki BRAVO za sve koji su danas krenuli iz bivaka u jedanaestu etapu.
Sve u svemu jučerašnja etapa je jedna od najtežih, ako ne i najteža u povijesti utrke. Ustvari, gotovo sam siguran da je to bila najzahtjenija etapa, otkako je Dakar u Južnoj Americi. Bijele dine Catamarce i temperatura od 47 stupnjeva u hladu su stavili sve natjecatelje na rub izdržljivosti. Puno ih je jučer odustalo i samo su najspremniji došli u bivak za dana. Mnogi su imali neprospavanu noć, a danas ih opet čeka 712 km dugačka etapa od čega je 431 km brzinac. Vručine su već tri dana nesnosne i kako mi kaže Tomo, pakao je počeo prekjučer sa Fiambalom i 53 stupnja temperaturom u hladu. Dva dana za redom dvije različite pokrajine pružile su neprijateljsko gostoprimstvo učesnicima utrke. Što je gore?, Fiambala i njene sive dine ili Catamarca sa svojim bijelim dinama. Ne mogu vam sa sigurnošću odgovoriti na to pitanje, jer se po pustinji u Catamarci nisam imao "zadovoljstvo" voziti. Jedno je sigurno, protekla dva dana su ionako tešku utrku stavila izvan okvira normalnog. Vrućina, izuzetno težak teren, zahtjevna navigacija i tone prašine u zraku će ostati u sječanju svih učesnika koji su došli do 9. odnosno 10. etape. Takva iskušenja se nikad ne zaboravljaju i svi koji su ih pregrmili, ostatak života će se sa ponosom sječati i prepričavati kako je teško bilo, ali sam izgurao do kraja. Veliki BRAVO za sve koji su danas krenuli iz bivaka u jedanaestu etapu.
U generalci je, barem što se tiče prvog mjesta, situacija kristalno jasna, Peterhansel je u poziciji da samo čudom može izgubiti utrku. Dok je recimo situacija za druga dva mjesta na postolju daleko neizvjesnija. Al Attiyah, De Villiers i Hirvonen su dovoljno blizu da niko nije siguran u svoju poziciju, a istovremeno sva trojica se još trebaju dobro boriti za mjesto na postolju. Mislim da će Al Attiyah, ako mu auto bude danas dobro radio, sačuvati svoje drugo mjesto dok će borba između De Villiersa i Hirvonena biti daleko neizvjesnija.
Jednu stvar iz jučerašnje etape svakako treba izdvojiti, a to je vožnja Al Attiyaha. Nakon razbijanja i prevrtanja izvanredni Kataranin nastavio se boriti i sa vidno jako oštećenim bolidom uspio je na kraju dana doći na cilj kao 14, sa manje od sat vremena zaostatka. Veći dio tog zaostatka je zaradio dok je auto vratio na kotače i osposobio ga za nastavak utrke. Sa tako "ubijenim" prevozom on je praktički držao tempo vodećih.
Neki dan sam pisao kako su romantičari i avanturisti ulaskom velikog novca u timove ostali bez ikakve šanse za borbu i boravak visoko u plasmanu. Na sreću u toj mojoj tvrdnji su me u zadnja dva dana razuvjerili Mark Corbet i Juan Mohr, koji se voze u buggy-u vlastite proizvodnje i jučer su završili na izvanrednom jedanaestom mjestu. Otkako se ušlo u pijesak, simpatični Južno Afrikanci se konstantno vrte oko desete pozicije. Bravo dečki i nadam se da će takvih poput vas slijedeće godine biti još više.
Loše vesti! Gabor je u 10. etapi Belen-La Rioja, u okolini Fiambale, slomio desnu šaku. Duvala je peščana oluja i nije video stenu, pa je pao preko volana. Trenutno je na 70. mestu, nastavlja dalje uprkos povredi.
za rallymagazin.rs: Dražen Ćurić
Jednu stvar iz jučerašnje etape svakako treba izdvojiti, a to je vožnja Al Attiyaha. Nakon razbijanja i prevrtanja izvanredni Kataranin nastavio se boriti i sa vidno jako oštećenim bolidom uspio je na kraju dana doći na cilj kao 14, sa manje od sat vremena zaostatka. Veći dio tog zaostatka je zaradio dok je auto vratio na kotače i osposobio ga za nastavak utrke. Sa tako "ubijenim" prevozom on je praktički držao tempo vodećih.
Neki dan sam pisao kako su romantičari i avanturisti ulaskom velikog novca u timove ostali bez ikakve šanse za borbu i boravak visoko u plasmanu. Na sreću u toj mojoj tvrdnji su me u zadnja dva dana razuvjerili Mark Corbet i Juan Mohr, koji se voze u buggy-u vlastite proizvodnje i jučer su završili na izvanrednom jedanaestom mjestu. Otkako se ušlo u pijesak, simpatični Južno Afrikanci se konstantno vrte oko desete pozicije. Bravo dečki i nadam se da će takvih poput vas slijedeće godine biti još više.
Loše vesti! Gabor je u 10. etapi Belen-La Rioja, u okolini Fiambale, slomio desnu šaku. Duvala je peščana oluja i nije video stenu, pa je pao preko volana. Trenutno je na 70. mestu, nastavlja dalje uprkos povredi.
za rallymagazin.rs: Dražen Ćurić