Tako sam otkrio Valtera Rorla, Mišel Muton, Arija Vatanena, ali jedan od njih me se posebno dojmio – leteći Finac iz Jivaskile, Henri Toivonen. Ubrzo sam pregledao sve „tribjut“ klipove na Jutjubu, zadivljen likom i delom harizmatičnog Finca. Kontrola automobila, vožnja na samom limitu pa često i preko samog limita, naprosto su me oduševili i tada, dok sam još uvek maštao o tome da vozim trke, govorio sam sebi da želim tako voziti. Najveće razočaranje, doživeo sam onoga momenta kada sam sponzao da je moj novootkriveni heroj zapravo poginuo, mnogo godina unazad. Kako se to desilo?
Nakon tog incidenta, Audijeve, Lančijine, Pežoove posade, kao i nekoliko privatničkih posada, potpisali su povlačenje s takmičenja iz poštovanja prema stradalim i njihovim porodicama, pokušavajući da apeliraju na krovnu organizaciju da učini nešto po pitanju sigurnosti, kako vozača, tako i publike. Atmosfera na relijima je bila daleko od idealne. Pred start svakog brzinca, osećala se velika tenzija i strepnja. Za Henrija je ovo bio drugi uzastopni reli bez poena, a taj niz će se produžiti i na sledećem reliju. Lančijin tim je odlučio da preskoči Safari reli u Keniji, a Toivonen je žarko želio da se vrati u konkurenciju za titulu.
Henri je doslovno leteo Korzikom. Iako nije bio u najboljoj formi zbog bolesti i jake groznice, Finac je kao i uvek vozio na limitu. Ipak, reli „1000 zavoja“ je izazovan čak i u nižim klasama, a kamoli u monstruoznom automobilu grupe B s pogonom na sva 4 točka i prema nekim glasinama, preko 600 KS. Već nakon prvog dana, Toivonen je ponovo ukazao na probleme svih posada koje su učestvovale na ovom iscrpljujućem reliju:
„Ovaj reli je sulud. Iako za sada sve ide po planu za mene, ukoliko se nađem u nevolji, zasigurno sam gotov.“
Njegova poslednja izjava se desila nešto pre starta kobnog 18. brzinca. Toivonenove poslednje reči koje su izašle u javnost praktično su najavile ono što se nešto kasnije desilo:
„Danas smo prešli više od celokupne dužine Relija 1000 jezera. Nakon četiri sata vožnje, uistinu je teško održati ritam i brzinu. S modernim automobilom kao što je ovaj, jednostavno je nemoguće trkati se ovde. Fizički je iscrpljujuće i mozak više ne može da funkcioniše kako treba.“
Ova tragedija je označila i kraj Grupe B. Era monstruoznih reli automobila čiji je zvuk parao nebo i koji su uveseljavali publiku, a vozačima ulijevali strah u kosti, okončana je tragično iako je isprva sve delovalo idilično.
Henri i Sergio, neka vam je večna slava i hvala!