Rođen 21. marta 1960. godine u Brazilu, Sao Paulo, bio je sin imućnog oca, a zahvaljujući tome on se veoma rano “zaljubio” u autmobilizam, naime već sa četiri godine seda u karting. Do svoje trianeste godine se nije zvanično takmičio, jer je zakon bio jasan. Nakon kartinga, 1981. godine prelazi u Formulu “Ford 1600” gde postaje šampion u svojoj debitantskoj sezoni.
Senzacija se dogodila na trci u Monaku, startovao je trinaesti, na stazi koja je i u najboljim uslovima skoro ne moguća za preticanje, a on završava na drugoj poziciji, možda je mogao i da trku završi pobedom, ali je trka prekinuta. Zaslužni za njegovu drugu poziciju su samo on sam i kiša koja je počela da pada i od tog trenutka dobija nadimak “Kišni čovek”.
Kada bi smo pisali o njegovoj karijeri trebalo bi nam zaista mnogo “papira i mastila”, zato ćemo ukratko da iznesemo činjenice u brojkama. Ukupan broj trka na kojima je nastupao je 161, 3 osvojena šampionata, 41 pobeda, 80 podijuma, 610 poena u karijeri, 65 pol pozicija, 19 najbržih krugova.
Sezona 1994. godine je od samog početka loše krenula za njega, to je godina kada su u Formuli 1 uvedene mnoge promene, koje pre svega nisu odgovarale Seni, njegovom stilu vožnje, da on bude glavni, a ne bolid.
Te kobne sezone bolid “Vilijamsa” je stigao tek dvadeset dana pre početka takmičarskog dela, nije bilo vremena da se testira bolid, a Sena se žalaio na volan, na upravljanje bolida.
Na trećoj trci za “Veliku nagradu San Marina” u Imoli, 1. maja 1994. godine, inženjeri su za njega spremili modifikovanu letvu volana, koja je navodno trebalo da reši problem. Došao je dan kvalifikacija, Sena osvaja pol poziciju, navijači slave, inženjeri zadovoljni što su rešili problem volana.
Seo je u bolid i sve uradio rutinski kao i za svaku trku pre ove, stavio je kacigu, koja je i danas sinonim za gospodina kao što je on, verovatno je sa osmehom izašao iz garaže.
Njegova verenica, rodbina, timske kolege, navijači, čekaju kraj trke i žele da ga vide na pobedničkom postolju. Međutim ova trka je bila sve samo ne obična i slična kao druge, ova trka je zauvek “uzela” najvećeg u istoriji Formule 1, niko nije ni slutio da Sena neće nikada izaći iz svog bolida.
Prvog maja 1994. godine, u 9 časova i 16 minuta po lokalnom vremenu, Brazil je izgubio najvećeg idola, a Svet najvećeg od svih. Brazilski televizijski izveštač Roberto Kabrini gledaocima je preneo potresnu viest uživo iz Bolonje: "Više nema nade. Ajrton Sena je klinički mrtav".
Iako je prošlo 25 godina od pogibije, još uvek se ne zna tačan uzrok tako naglog izletanja sa staze, zašto bolid nije skrenuo, po svemu sudeći tu tajnu je sa sobom odneo Sena. Sena nije imao ni jednu ozbiljnu povredu na telu koja bi bila opasna po život, već samo jednu rupu na kacigi, kroz koju je prošla letva volana, a da je samo 5cm ta rupa bila iznad ili ispod, Sena bi izašao iz bolida i sam odšetao sa staze, ali sreća ga je napustila ili je to bila sudbina, da nas napusti iznenada, bez oproštaja i da nam ostavi zaduženje da ga nikada ne zaboravimo.
RallyMagazinTeam