Armin Mujaknović, mladi automobilista iz Bosne i Hercegovine, jedan je od retkih mladića koji se oprobao u više disciplina autosporta, kao i kartingu. Armin je iz Tuzle, a još kao dečak je počeo da se takmiči u kartingu, da bi zatim prešao na brdske trke, a vozio je i Jahorina reli. Zanimljivo je da nastupa u Zastava Yugu E1, automobilu koji i nije toliko zastupljen kod komšija, ali je dokazano da je taj automobil u dobrim rukama na našim stazama spreman za vrhunske rezultate.
Sa Arimnom smo razgovarali nakon završetka aktuelne sezone, u kojoj je primarno nastupao na brdskim trkama, a dobar rezultat nije izostao ni ovoga puta.
Sa Arimnom smo razgovarali nakon završetka aktuelne sezone, u kojoj je primarno nastupao na brdskim trkama, a dobar rezultat nije izostao ni ovoga puta.
1. Za početak reci nam nešto o sebi i kako si zavoleo automobilizam i počeo da se takmičiš u istom?
Zovem se Armin Mujkanović, rošen sam 4.10.1994. godine u Tuzli, gdje i dan danas živim. Ljubav prema automobilizmu i automobilima nasljedio sam takoreći genetski, s obzirom da je djed vozio utrke motora, a tata je vozio brdske utrke, pa je bilo i logično da ja krenem tim putem. Već sa četiri godine tata mi donosi karting austrijske marke Saks i od tog dana kreće priča o utrkama, a počinjem se takmičiti sa osam godina u Šampionatu BiH, gdje sam se takmičio sedam sezona i u tih sedam sezona osvojio sedam titula prvaka BiH i jednu titulu prvaka Crne Gore. Osvajač sam dvije zlatne kacige, kad je bilo takmičara u BiH šampionatu. Nažalost, danas
ih nema, pa su u kartingu svi prvaci...
2. Kada je bio tvoj prvi nastup na nekoj trci i šta nam više možeš reći o tome?
2009. godine prestajem voziti karting i pošto kod nas, tj. u BiH nema klase Mali N na brdskim stazama, morao sam pričekati osamnaesti rođendan da bih nastupao u utrci. Međutim i tu smo se izborili, pa sam sa 17 godina vozio prvu brdsku utrku u Vlasenici 2012. godine, sa posuđenim automobilom, Pežo 106 XSi, od Mirsada Krainovića.
Zovem se Armin Mujkanović, rošen sam 4.10.1994. godine u Tuzli, gdje i dan danas živim. Ljubav prema automobilizmu i automobilima nasljedio sam takoreći genetski, s obzirom da je djed vozio utrke motora, a tata je vozio brdske utrke, pa je bilo i logično da ja krenem tim putem. Već sa četiri godine tata mi donosi karting austrijske marke Saks i od tog dana kreće priča o utrkama, a počinjem se takmičiti sa osam godina u Šampionatu BiH, gdje sam se takmičio sedam sezona i u tih sedam sezona osvojio sedam titula prvaka BiH i jednu titulu prvaka Crne Gore. Osvajač sam dvije zlatne kacige, kad je bilo takmičara u BiH šampionatu. Nažalost, danas
ih nema, pa su u kartingu svi prvaci...
2. Kada je bio tvoj prvi nastup na nekoj trci i šta nam više možeš reći o tome?
2009. godine prestajem voziti karting i pošto kod nas, tj. u BiH nema klase Mali N na brdskim stazama, morao sam pričekati osamnaesti rođendan da bih nastupao u utrci. Međutim i tu smo se izborili, pa sam sa 17 godina vozio prvu brdsku utrku u Vlasenici 2012. godine, sa posuđenim automobilom, Pežo 106 XSi, od Mirsada Krainovića.
3. Kako je do sada tekla tvoja karijera?
U sezonama 2013 i 2014 vozim automobil Zastava Yugo E1, a pošto vozilo dugo nije voženo, imao sam dosta pehova zbog neispitanosti dijelova, a poslije toga smo stali i odlučujem da je bolje pauzirati da se sve kockice poslažu i da se na stazu vraćam kada budem u potpunosti spreman. Mislim da su to ovi sadašnji trenutci.
Krajem 2017 sezone se vraćam na dvije brdske utrke, gdje osvajam dva puta treće mjesto u klasi, na utrkama Lopare i Cazin, gdje koristim priliku da se ponovo bolje upoznajem sa vozilom i sa stazma. Te godine sam vozio i Reli Jahorina, gdje sam zauzeo prvo mjesto u generalnom plasmanu Šampionata BiH, sa svojim suvozačem Harisom Memiševićem.
4. Kako je protekla ova sezona za tebe?
U sezonu 2018 sam ušao odlučno i vozio sam sve trke za brdsko prvenstvo BiH, gdje sam do pola sezone vozio prošlogodišnje vozilo, dok novo vozilo nije bilo u potpunosti spremno. Sa novim autom vozim posljednje dvije utrke u sezoni i zauzimam drugo mjesto u klasi Šampionatu BiH.
Ovom sezonom mogu biti jako zadovoljan, jer do posljednje utrke u Banja Luci sam bio u borbi za prvaka u klasi E1 14 i titulu gubim za destak bodova na kraju, te ovu priliku koristim da čestitam kolegi i prijatelju Dejanu Tatiću na osvojenom naslovu.
U sezonama 2013 i 2014 vozim automobil Zastava Yugo E1, a pošto vozilo dugo nije voženo, imao sam dosta pehova zbog neispitanosti dijelova, a poslije toga smo stali i odlučujem da je bolje pauzirati da se sve kockice poslažu i da se na stazu vraćam kada budem u potpunosti spreman. Mislim da su to ovi sadašnji trenutci.
Krajem 2017 sezone se vraćam na dvije brdske utrke, gdje osvajam dva puta treće mjesto u klasi, na utrkama Lopare i Cazin, gdje koristim priliku da se ponovo bolje upoznajem sa vozilom i sa stazma. Te godine sam vozio i Reli Jahorina, gdje sam zauzeo prvo mjesto u generalnom plasmanu Šampionata BiH, sa svojim suvozačem Harisom Memiševićem.
4. Kako je protekla ova sezona za tebe?
U sezonu 2018 sam ušao odlučno i vozio sam sve trke za brdsko prvenstvo BiH, gdje sam do pola sezone vozio prošlogodišnje vozilo, dok novo vozilo nije bilo u potpunosti spremno. Sa novim autom vozim posljednje dvije utrke u sezoni i zauzimam drugo mjesto u klasi Šampionatu BiH.
Ovom sezonom mogu biti jako zadovoljan, jer do posljednje utrke u Banja Luci sam bio u borbi za prvaka u klasi E1 14 i titulu gubim za destak bodova na kraju, te ovu priliku koristim da čestitam kolegi i prijatelju Dejanu Tatiću na osvojenom naslovu.
5. Planovi za dalje?
Moje ambicije su malo još doraditi vozilo sa kojim trenutno nastupam i na kome još radim na poboljšanju tehničkih karakteristika. Paralelno s time radim još na jednom projektu prototipa sa prijateljem i kolegom Mirsadom Krainovićem, pa ćemo vidjeti ako bude prije sezone završeno to bih vozio u sezoni 2019, a ako ne onda bih se sa prototipom pojavio na pola sezone.
Jos uvijek su nam otvoreni neki, kako bi rekli, preduslovi za kupovinu Formule Reno, pa ćemo i o tome podvući jednu crtu prioriteta za sljedeću sezonu. Sljedeće sezone nadam se da ću voziti par utrka u Srbiji, posebno se nadam Avali i povratku na reli, barem jedan reli za svoju dušu, jer je to kraljica autosporta.
6. Nešto za kraj?
Ovom prilikom bih se zahvalio vašem portalu rallymagazin.rs koji, kako mene tako i moje kolege u BiH, redovno prati i nadam se i daljoj uspiješnoj saradnji, te isto tako i mojim sponzorima, koji me redovno prate na svim utrkama i prijateljima.
I naravno poruka za mlade da brzinu ostave za trkaće staze, a ne za javni saobraćaj. Sportski pozdrav Armin Mujkanović.
RallyMagazinTeam foto: privatna arhiva
Moje ambicije su malo još doraditi vozilo sa kojim trenutno nastupam i na kome još radim na poboljšanju tehničkih karakteristika. Paralelno s time radim još na jednom projektu prototipa sa prijateljem i kolegom Mirsadom Krainovićem, pa ćemo vidjeti ako bude prije sezone završeno to bih vozio u sezoni 2019, a ako ne onda bih se sa prototipom pojavio na pola sezone.
Jos uvijek su nam otvoreni neki, kako bi rekli, preduslovi za kupovinu Formule Reno, pa ćemo i o tome podvući jednu crtu prioriteta za sljedeću sezonu. Sljedeće sezone nadam se da ću voziti par utrka u Srbiji, posebno se nadam Avali i povratku na reli, barem jedan reli za svoju dušu, jer je to kraljica autosporta.
6. Nešto za kraj?
Ovom prilikom bih se zahvalio vašem portalu rallymagazin.rs koji, kako mene tako i moje kolege u BiH, redovno prati i nadam se i daljoj uspiješnoj saradnji, te isto tako i mojim sponzorima, koji me redovno prate na svim utrkama i prijateljima.
I naravno poruka za mlade da brzinu ostave za trkaće staze, a ne za javni saobraćaj. Sportski pozdrav Armin Mujkanović.
RallyMagazinTeam foto: privatna arhiva