Prošlo je dvadeset i dve godine od kada Obren vozi putevima raja.
Velikom broju ljudi je 8. septembar kao i svaki drugi dan, ništa poseban, ništa više srećan ili tužan od ostalih, ali ljubiteljima relija, poznavaocima, rodbini i prijateljima, jednog od najboljih relista sa ovih prostora Obrena Tešića, to je jedan od najtužnijih dana u godini. Tog 8. septembra, 1996. godine, na Trajal Reliju, brzinskom ispitu „Volujac“, prestalo je da kuca srce pre svega velikog čoveka i zaljubljenika u reli.
Zlatna kaciga bila je nadomak ruke. I te kobne, 1996. godine, vodio je u generalnom plasmanu i nadao se konačnoj pobedi na YU reliju. Nakon “2. Tara Relija”, na kojem Obren zajedno sa svojim suvozačem Nenadom Damljanovićem odnosi pobedu, niko nije ni mogao da pretpostavi da Obren Tešić, “kralj Tare”, kako su ga mnogi zvali, vozi obroncima „njegove“ planine poslednji put, da će poslednji put osvojiti pehar, poslednji put sa svojim suvozačom i mnogim njegovim prijateljima proslaviti pobedu.
Posle relija na Tari te 1996. usledio je “Trajal reli”, koji odnosi život jednom od najboljih i najtalentovanijih reli vozača koje je Srbija ikada imala, Obrenu Tešiću. Za posadu Tešić / Damljanović od samog starta relija su počeli veliki problemi, od pucanja pneumatika, preko problema sa auspuhom i menjačem. U želji da nadoknadi nemoguće i po veoma velikom pljusku, Obren je na brzinskom ispitu „Volujac“ izgubio kontrolu, izleteo se staze, udario krovom svog automobila u drvo i od zadobijenih povreda preminuo na licu mestu. Nakon pogibije Obrena Tešića, „Tara Reli“ od 1997. do 2008. godine, kada je i poslednji put održan, nosi naziv „Memorijal Obrena Tešića“. Iako se Tara Reli “Memorijal Obrena Tešića” godinama unazad ne organizuje, sećanje na njega ne bledi. Svi se trudimo da se takav čovek ne zaboravi,a još jedan od mnogih dokaza je i taj da su ljubitelji relija uspeli da "vrate" u Bajinu Baštu Obrenov Suzuki Swift sa kojim je bio šampion.
Posle relija na Tari te 1996. usledio je “Trajal reli”, koji odnosi život jednom od najboljih i najtalentovanijih reli vozača koje je Srbija ikada imala, Obrenu Tešiću. Za posadu Tešić / Damljanović od samog starta relija su počeli veliki problemi, od pucanja pneumatika, preko problema sa auspuhom i menjačem. U želji da nadoknadi nemoguće i po veoma velikom pljusku, Obren je na brzinskom ispitu „Volujac“ izgubio kontrolu, izleteo se staze, udario krovom svog automobila u drvo i od zadobijenih povreda preminuo na licu mestu. Nakon pogibije Obrena Tešića, „Tara Reli“ od 1997. do 2008. godine, kada je i poslednji put održan, nosi naziv „Memorijal Obrena Tešića“. Iako se Tara Reli “Memorijal Obrena Tešića” godinama unazad ne organizuje, sećanje na njega ne bledi. Svi se trudimo da se takav čovek ne zaboravi,a još jedan od mnogih dokaza je i taj da su ljubitelji relija uspeli da "vrate" u Bajinu Baštu Obrenov Suzuki Swift sa kojim je bio šampion.
Jedno je sigurno, Obren je u jako teškim vremenima napravio nešto nemoguće. Njegov klub ‘’Gina’’ je tada pravio nemoguće. Posle njegove smrti reli sport u Srbiji je krenuo stranputicom koja traje još uvek. On je u najmanju ruku zaslužio njegov Tara reli, njegov Memorijal, sećanje i nastavak njegovog rada.
„Ako reli nije težak onda to i nije reli“ i „Reli bez makadama, k’o mlada bez venčanice“, su reči čoveka koji je preminuo 08.09.1996. godine, radeći ono što je najviše voleo i za šta se celog života nezaustavljivo borio. Pravo je vreme da se reli vrati na staze i put gde je nekada bio, a za to će biti potreban trud svih nas. Obrene, večna ti slava i hvala!
RallyMagazinTeam
foto: gina.rs
„Ako reli nije težak onda to i nije reli“ i „Reli bez makadama, k’o mlada bez venčanice“, su reči čoveka koji je preminuo 08.09.1996. godine, radeći ono što je najviše voleo i za šta se celog života nezaustavljivo borio. Pravo je vreme da se reli vrati na staze i put gde je nekada bio, a za to će biti potreban trud svih nas. Obrene, večna ti slava i hvala!
RallyMagazinTeam
foto: gina.rs