Jučer sam obećao završni komentar 36. izdanja Dakara, mislio sam da će Eurosport biti malo krativniji sa svojom reportažom i da će me nadahnuti da napišem koju inspirativniju riječ. Međutim, moja nadanja su bila uzalud, iako se radilo o finalnoj etapi, ove petnaestodnevne odiseje po pustopoljinama Argentine i Bolivije, ekipa s Eurosporta se nije dala smesti i napravili su jednako beživotnu i sterilnu reportažu kao i sve dane do sada. Ne odustaju od jedne te iste šeme, iako imaju na raspolaganju čitavu silu tehnike s kojom bi se, uz malo kreativnijeg režisera, moglo napraviti pravo malo remek dijelo u svijetu sportskih izvještaja. Sve im je na dlanu, jer imaju stotine kamera u zraku, na zemlji, svakom automobilu i kamionu, a i većina motorista ima pokoju kameru na kacigi ili volanu motocikla. Priča je izvan serijska i obiluje svime što možemo okarakteriziati kao ekstrem i jako zanimljivo. Ali ne, oni se drže svoje šeme, iz dana u dan bave se u svakoj kategoriji s jednih te istih pet imena i to je to. Tu i tamo ubace neki kuriozitet kojem posvete minutu do dvije i s tim završavaju reportažu. Budući da od Eurosporta nisam dobio što sam očekivao, prokopat ću po svojim ladicama u glavi ne bih li našao koje zrnce inspiracije.
0 Comments
I da s komentarom trinaeste etape ispratim natjecateljski dio Dakara 2016. Već sam bio najavio Hirvonenov napad na treću poziciju koju je držao De Villiers. Tako je i bilo, od starta brzinca Finac je krenuo krajnje agresivno i već na prvom WP-u, koji se nalazio svega 45 km nakon starta, njegova prednost pred Južno Afrikancem je narasla na velikih 2'01". U tom trenutku je izgledalo kao da ćemo svjedočiti iznenađenju u zadnjim kilometrima ove, preko 9000 km dugačke odiseje. De Villiers-ova prednost se u samo 45 km istopila na jako tankih 1'25", a do cilja je preostalo više od 130 km. Činilo se kako je Hirvonene tokom noći negdje uspio pronaći brzinu više. U sjeni ovog dvoboja rezultati ostalih su ostali neprimjetni, oči svih su bile uprte u spomenutu dvojku. Krajnja neizvjesnost je kulminirala na WP-u broj 2, kad je štoperica pokazala da je prednost od Hirvonena narasla za još 24 sekunde. U tom trenutku je svima bilo jasno da je prozirni Finac u misiji i da De Villiers, ako ne ubrza, sigurno gubi treću poziciju. Ostalo je još devedesetak kilkometara do cilja brzinca i tanašna minuta za sustići. Hoće li hladnoća arktičkog kruga i ledena mirnoća bivše WRC zvijezde, nadvladati vrelinu juga planete i Južno Afrički temperament brzog i jako iskusnog De Villiersa.
Po kilometrima najduži dan ovogodišnjeg Dakara je iza nas. 931 kilometar ukupno i 481 kilometar brzinca su dobrano iscijedili već ionako iscijeđene učesnike. Bez obzira u kojoj se kategoriji natječu ( motocikli, quadovi, automobili, kamioni), ovoliki kilometri i silna vrućina izmuće svakoga. Ostao je još jedan dan tj. 13. etapa. Uspoređujući nju sa ovim relijaškim maratonima, 180 km dugačak završni brzinac izgleda kao revijalna vožnjica po argentinskim stranputicama. Ustvari, zadnji brzinac bi i trebao biti opušteno finiširanje utrke. Međutim, to se ne odnosi na sve učesnike, oni koji još nemaju riješenu situaciju u poretku, i misle da taj zadnji dan mogu napraviti nekakav pomak prema napred, zadnji brzinac će voziti pod velikim pritiskom. U takvoj situaciji se nalazi Hirvonen jer ima na kocki; da li riskirati pod svaku cijenu i napadati treće mjesto ili, s obzirom da mu je ovo prvi nastup na Dakaru, mirno privesti utrku kraju i zadovoljiti se četvrtim mjestom. Da sam u njegovoj poziciji znam da se ne bih zadovoljio četvrtim mjestom i sutra bih napao de Villersa iz svega s čim raspolažem. Hirvonen je najavio borbu za treću poziciju. Mislim, već samo ta izjava stavlja pritisak na De Villersa i to je već svojevrstan psihološki rat prije dana odluke. Povećavajući pritisak na konkurenta raste i mogućnost njegove greške, bitno je da mu nije svejedno i da razmišlja o vama i vašoj reakciji.
Al Attiyah je ugrabio još jednu etapnu pobjedu i to na impresivan način. Dosta dugo je u vodstvu bio Loeb, pa je zakratko poveo i Peterhansel, da bi u drugom dijelu brzinca Kataranin projurio i ostavio društvo iza sebe. Ustvari, više od 4 minute od ukupne prednosti na cilju brzinca, koja je iznosila 5'52", Al Attiyah je ostvario u završnom sektoru između devetog WP-a i cilja brzinca. To je stvarno impresivno ubrzanje, jer se radi o kratkoj dionici od nekih tridesetak kilometara. Drugoplasirani Loeb je na zadnjem WP-u dana zaostajao samo 1'38", da bi 30 km kasnije to naraslo na solidnih 5'52", treći je Hirvonen +7'01", "prozirnom", ali simpatičnom Fincu to je manje bitno, daleko važnije za njega je što je jučerašnjom izvanrednom vožnjom prepolovio prednost De Villersa i sada zaostaje samo 5'23". Borba za treće mjesto se time jako zahuktala i danas ako De Villiers ne nađe još koju brzinu, mogao bi izgubiti svoje mjesto na postolju. Dvanaesta etapa je ujedno i najduža na ovogodišnjem Dakaru, danas natjecatelje čeka 931 km od toga 481 je brzinac, impresivna etapa koja Hirvonenu daje više nego dovoljno vremena da se ubaci na postolje.
Današnja 10. po redu krenula gromovito i s raspletom kakav nisam priželjkivao. Ustari, molio sam Boga da se nešto takvo ne desi. Na moju veliku žalost, Al Attiyah je imao udes svega par kilometara nakon starta. Prema dostupnim informacijama izgleda da se isprevrtao nekoliko puta pri velikoj brzini. Uspio je nastaviti, ali je pitanje u kakvom mu je stanju auto. Na prvom WP-u njegov zaostatak za vodećim Peterhanselom je skorom pola sata, točnije 28'44" i mislim da su prinčeve ambicije o drugom uzastopnom osvajanju Dakara otišle u vjetar. Šteta za njega, šteta za utrku i žalost za njegove navijače. Ali to nije jedini incident koji se desio odmah na početku brzinca. Jučer drugi u etapi Van Loon, doživio je istu sudbinu kao i Al Attiyah, svega par kilometara dalje i on se isprevrtao. Da stvar bude gora, Hirvonenu se također nešto desilo pa na prvom WP-u, kasni ogromnih četrdesetijednu minutu. Dan za Mini team nije mogao početi crnje, svi su ispali iz kombinacije za visoki plasman.
Jučerašnji 285 km dugački brzinac se doima lakim, ali to je vjerujte mi varka. Znate kako se kaže: "otrov se uvijek pakira u male bočice". Posade su se borile s velikom vručinom, puno prašine i još više pijeska. Princ je najavio da kreće u juriš na pobjedu jer da je samo zbog toga tu. S takvom izjavom skrenuo je pažnju svih medija na sebe, a optimizam i sigurnost u ono što izjavljuje uveseljave njegove navijače. Dobro je što čovijek stvarno vjeruje u sebe, svog suvozača i svoj team. Jedno je sigurno, Al Attiyah je započeo psihološki rat sa Peugeotovim dvojcem i ovakvim izjavama im sigurno "nabija pritisak u ušima". Teren s kojim su se susreli je spor, zahtjevan. Kad vas trasa brzinca uvuče u pustinjsku ravnicu i na obzoru ne vidite ništa osim stotine malih brdašaca pijeska, koja vas okružuju, a vi se uz pomoć roadbooka provlačite između i preko njih, onda je brzina razmišljanja i zapažanja od krucijalne važnosti. Većina tih malih dina se može proći bilo s lijeve, desne strane ili ravno preko nje. To su odluke koje se moraju donositi u desetinki sekunde, a samo jedna kriva procijena i ukopali ste se taj tren. U takvoj situaciji deset minuta gubitka na vremenu je sasvim normalna posljedica.
Već sam prije početka utrke rekao da trka nikad nije bila kvalitetnija. Počevši brojati tvorničke automobile na startnoj listi, došao sam do brojke 35, ali nije to jedini razlog zašto je utrka po konkurenciji najkvalitetnija otkad je Dakara. Tu je i veliki broj profesionalnih vozača, iskusnih posada i stvarno kvalitetnih timova. Kad se samo pogleda poredak na cilju osmog brzinca, prvu trojicu razdvaja tridesetijedna sekunda, hej o čemu pričamo, brzinac je bio dugačak 393 km. A po razlici među njima ispada kao da su si štopali krug na Nirburgringu, popularnom Nordschleife. Također, ne mogu se sjetiti kad je nakon osam etapa prvih deset posada bilo, takoreći, unutar sat vremena. Onda malo bacim oko na ostatak poretka i prvi auto koji nije tvornički nalazi se na 22. mjestu. To je Čeh Zapletal, brz i iskusan vozač u vrhunski pripremljenom Hummeru. Ispred Zapletala se naslagalo 5 Peugeota, 8 Minija i 8 Toyota. Neka vas ne zbunjuje Argentinac Spataro na dvanaestoj poziciji, već sam prije spomenuo, njegov Renault je Toyota sakrivena u Dusterovom outfitu. Bilo im je jeftinije i jednostavnije kupiti dvije tvorničke Toyote i napraviti karbonski "oklop" u liku Dustera, nego ići u avanturu proizvodnje vlastitog bolida. Ovo drugo bi vjerojatno koštalo više, a konačni rezultat bi bio jako upitan. Renault Argentina je iskrcao pozamašnu svotu za svoj team Dakar i oni su se odlučili za kupovinu provjerene stvari tj. bolida. Novci očito nisu bili u piitanju, pa se krenulo linijom manjeg otpora i izvjesnijeg rezultata.
Povratak u Argentinu i dan odmora očito su puno dobroga učinili Mini teamu. Kao da su u ovih četrdesetak sati odmora koje su imali uspjeli temeljito preraditi automobile, jer danas svi Minijevci naprosto lete. 394 kilometra dugački brzinac je od starta, pod kontrolom danas specijalno nadahnutog Kataranina, koji je preuzeo vodstvo od samog starta. Već na prvom WP-u je svima dao do znanja da će danas pedala gasa na njegovom Miniju biti zabijena u pod. Iako je Al Attiyah još prekjučer najavljivao da je došao pobjediti i obraniti prošlogodišnji trijumf, svi smo bili malo skeptični, ustvari uz onakvu premoć Peugeot tima to je zvučalo kao samozavaravanje ili autosugestativni trening sa samoohrabrivanjem u cilju dizanja vlastitog morala i optimizma. Mislim, to je u sportu jako poželjna karakteristika, biti optimist kad izgleda da je sve što si pokušao pucanj u prazno. Eto Al Attiyah očito nije pucao u prazno i danas, barem je tako za sada, svima je dao do znanja da još uvijek nije rekao svoju posljednju riječ. Situacija na četvrtoj vremenskoj kontroli je donijela još neka iznenađenja osim Katarčevog vodstva. Dakle: Al Attiyah, +1'28" Loeb, Hirvonen, Sainz, Roma, Poulter...
Završetak prvog tjedna utrkivanja i sedma etapa donijeli su nam novog etapnog pobjednika. Nakon Ten Brinkea, Loeba, Peterhansela i "vremešni" Carlos Sainz je ostvario pobjedu. Prije nego se vratim na komentiranje jučerašnjih događanja svakako trebam spomenuti Ten Brinkea, brzog Nizozemca koji je ispao iz ovogodišnjeg Dakara. Iz čistog mira je buknula njegova Toyota i nekih šestotinjak tisuća eura vrijedan bolid pretvorio se u hrpu spaljenog željeza i karbona. Tužan kraj za ovogodišnjeg pobjednika prvog dana, nažalost nije prvi, a vjerojatno ni posljednji kojem se to desilo na Dakaru. Interesantno je da sad kad malo prokopam po sjećanju, to se dešavalo uglavnom posadama koje su sjedile u tvorničkim bolidima. Čudno mi je da uz sistem gašenja požara i ručne aparate nisu bili u stanju ugasiti vatru. Razumijem kad se neko razbije, isprevrće i onda bukne vatra, malo si u šoku od razbijanja i treba ti neko vrijeme da se snađeš. Međutim, ovdje nije bio takav slučaj, auto je počeo goriti, oni su stali uz trasu i to je bilo to, prah i pepeo. Kad malo bolje razmislim ima i za tu nemogućnost gašenja požara objašnjenje. Današnji bolidi na Dakaru su kombinacija lakih legura i kompozitnih matrijala, koji su lako zapaljivi i oslobađaju ogromnu temperaturu prilikom izgaranja. Dok su bolidi bili rađeni od lima nekako ih je bilo lakše ugasiti. Što je tu je, ostali smo bez brzog Nizozemca i vraćam se pregledu događanja na Bolivijsko-Argentinskoj etapi. Jučerašnji brzinac je bio podijeljen na dva sektora, jedan se vozio u Boliviji drugi u Argentini.
Dobro došli u Boliviju, zemlju niskog standarda i još nižih ljudi, ali velikog srca i osebujnog stila odijevanja. Gledajući njih kako žive, a kako su sretni, počinjem vjerovati da su sretni i nasmijani oni koji nemaju više nego što im je potrebno za život, po našim standardima bi rekli za preživljavanje. Večeras svakako pogledajte reportažu na Eurosportu, jer će vam barem djelomićno dočarati ovo što sam napisao u uvodu današnjeg komentara.
Pa da se okrenem događanjima u današnjoj 5. etapi i 329 km dugačkom brzincu, koji se većim dijelom vozio iznad 4000 m nadmorske visine. Da, dobro ste pročitali 4000 metara, ispada da su se utrkivali po krovu Europe na vrhu Mont Blanca. Kako god, startali su na 4000 m, pa su se onda spustili u "nizinu" na 3500, da bi se onda uspentrali sve do 4600 m. Ovakve brojke zvuče gotovo nestvarno, ispada da su se utrkivali po međuzemlju. Još im samo fale hobiti i čarobnjak Gandalf. Ustvari, prosjeni Bolivijac je tek nešto malo viši od Froda i ostalog hobitskog društva. Jedina razlika od legendarne filmske trilogije, Gopodar prstenova, je što ovdje ne pokušavaju uništiti svemogući prsten, nego skupocjene tehnološke tvorevine koje nazivamo trkačim bolidima. Ustvari, da se neko tokom brzinca sudari s nekom vilom, jednorogom, zmam ili nekim drugim bićem iz bajke, uopće se ne bih čudio, pa takva stvorenje obitavaju među oblacima, a upravo tamo su danas bili Loeb, Sainz, Al Attiyah i ostatak ekipe. Što reći o današnjoj etapi i 429km dugačkom brzincu, kad samo kratki pogled na rezultate otkriva sve bitno što se dešavalo, ne samo danas nego u čitavom dosadašnjem tijeku utrke. Jednostavno rečeno; dominacija Peugeotovog tima postaje zastrašujuća. S vještinama Peugeotovih vozača smo već odavno upoznati i to ni prije početka utrke nije bilo upitno. Nepoznanica je bio bolid, njegova brzina i izdržljivost. Brzinu je pokazao već na prvom brzincu, a sad se već dokazao i u izdržljivosti. Nisam očekivao ovoliku dominaciju. Još više čudi što je taj bolid napravljen više za pustinjske terene i pijesak gdje su prosječne brzine daleko veće. Ovaj tip brzinaca koji su se odvezli do danas bi više trebao odgovarati AWD automobilima, jer ima više krivina što automacki znači da su česta kočenja i ubrzavanja, ono gdje AWD pogon dolazi do izražaja, naročito kad se vozi po klizavoj podlozi što je zbog kiše i nastalog blata bio slučaj u svim dosadašnjim etapama.
Druga etapa nam je dala nagovijestiti kako će se utrka pretvoriti u obračun tri tvornička tima. Mini, Toyota i Peugeot su podjednako brzi, a nastavak utrke će nam pokazati da li su i podjednako izdržljivi. Što se tiče izdržljivosti i pouzdanosti, tu malu prednost dajem Miniju i Toyoti, zbog iskustva i već odvezenih desetaka tisuća trkaćih kilometara u zadnjih nekoliko godina. Ti su bolidi provjereni i sada ih se "samo" dorađuje i usavršava. Dok Peugeot, ipak može zakačiti nekakvu dječiju bolest, koja se pokazuje tek kod krajnjeg naprezanja. Testni kilometri ipak nisu isti kao i oni natjecateljski, kad se iz automobila izvlači apsolutno sve što može pružiti. Ima tu jedan drugi bitan "detalj" i glavna razlika između Peugeota i spomenute dvojke. Peugeot je zadnji pogon i koncepcija čitavog bolida je više Buggy nego klasičan terenski automobil. Ustvari, pogled na veličinu kotača i hod amortizera odmah otkriva da se radi o totalnu drugačijem pristupu u izradi nego u slučaju SUV serijskog automobila, koji se kao inicijalna ideja krene prerađivati za Dakar. Bolid sa zadnjim pogonom nije pobijedio na Dakaru još od vremena Jan Louis Shlessera, a tome već ima više od desetlječa. Ustvari, s jedne strane me čudi da se Peugeot odlučio za taj 2WD pristup. Da li je tome kumovao Carlos Sainz ne znam, ali ideja takvog bolida je zaživjela 2012. godine.
11km dugački prolog je odvežen i rezultati su uglavnom očekivani. Kao što sam napisao u najavi utrke da će biti jako tijesno i da će svi jurišati od starta predviđanje se pokazalo točnim. Prvih 11 posada je unutar 9 sekundi što je za Dakar nezamislivo mala razlika iako je BI imao samo 11km. Ustvari ovako stisnuti plasman se teško viđa i na WRC utrkama. Najveće iznenađenje je svakako pobjeda Nizozemca Ten Brinkea. Ovo mu je prva etapna pobjeda na Dakru i moram priznati da me je jako iznenadio. Prošle godine je na cilj stigao kao 7. Bio je čak u kombinaciji za postolje ali ga je peh bacio nazad u poretku. Dvije etape je završio kao treći što potvrđuje da nema samo konzistentnost nego i brzinu. Uprkos svim kvalitetama koje ga krase nisam ga svrstavao među 10 mogučih pobjednika ovog sprinterskog prologa. Mislim kad se pogleda startnu listu i svu tu silnu koncentraciju kvalitete i vrhunskih vozača svako bi se zapitao tko je taj leteći Holanđanin, vozi a ne jedri, (u jedrenju postoji klasa leteći Holanđanin i smatra se najcjenjenijom u tom vodenom sportu).
Prolog je vožen u dužini od 11 kilometara, a Sagmajster je zauzeo 87. mesto, u vremenu od 8:07 minuta, sa jednim minutom i 40 sekundi zaostatka u odnosu na Đoana Baredu na Hondi. Drugo mesto zauzeo je Portugalac Ruben Farija, koji je imao isto vreme kao Španac, dok je treći bio njegov sunarodnik Elder Rodriges, sa tri sekunde zaostatka.
Danas 3.1.2016. starta Dakar najteži i najveći rally događaj na planeti. Kako svake godine tako i ove već prije samog starta Dakar nas iznenadi ponekom poslasticom. Ovogodišnje izdanje su već obilježila dva velika iznenađenja na startnoj listi. To su Sebastien Loeb u Peugeotu i Miko Hirvonen u Mini-u. Slobodno mogu reći da je dovevši u svoju garažu Loeba Peugeot uspio kompletirati dream team, Peterhansel, Sainz, Despres i sada Loeb su savršena vozačka kombinacija znanja, iskustva, brzine i no limit budžeta. Ovo zadnje je ipak neophodno da bi se moglo računati na pobjedu. Po vozačima, slobodno možemo reći savršeni team, treba i savršeni automobil. Pitanje glasi, da li je Peugeut-ov sportski odjel uspio riješiti probleme s kojima su "ratovali" prošle godine. S obzirom na vrijeme koje su imali i novce koje su potrošili, ako im se prošlogodišnje greške krenu ponavljati, onda će neko morati dobiti otkaz.
|
Kategorije
All
Arhiva
December 2017
|